AUTOR: IVAN JOVANOVIĆ

LICA :

Dušan

Jelena, Dušanova devojka, pa supruga

Trovač

Đani

Sale

Suzana    

Miki

Voditelj/Voditeljka

Macola, direktor, gl. i odg.urednik i vlasnik

Ruža, predstavnik zakona i vlasti.

Scenski radnici, vojnici, mažoretkinje

Dešava se u Beogradu, sada. Ma kada to bilo.

 

 

(Garsonjera na Novom Beogradu. Vrućina i sparina ubija svaku želju za životom. Jelena leži na krevetu, polu-naga. Dušan sedi na ivici kreveta, go do pojasa. U ruci drži digitron i gomilu papira. Jedna fioka na noćnom stočiću je otvorena. Tenzija je vrlo moguća. Seksualna.  )

JELENA (mazno) : Vrati se u krevet.

DUŠAN : Ostalo je još petnest hiljada! Kako je ostalo još samo petnaest hiljada!

JELENA : Pusti! Ovde imaš nešto mnogo zanimljivije da brojiš.

(Krene da otkriva jednu dojku. Dušan se okrene na drugu stranu i opet otvori fioku. Jelena se pribije uz njega. )

                        DUŠAN : Znao sam da su one kartice. Provizije. I uvek bacam priznanice umesto da proverim provizije.

JELENA : Ma jebeš provizije! Ovde imaš nešto mnogo bolje.

(Jelena ga uhvati. Strastveno ga mazi. Dušan  se baci na nju. )

JELENA : Kad manje razmišljaš više mi se sviđaš. Jebeš provizije, jebeš pare, jebeš sve sisteme. Baci kartice kroz prozor. Živećemo kao urbani stočari.

DUŠAN : U pravu si, Uvek si bila u pravu.

                        JELENA : Šta fali ovim seljacima u bloku? Bace kozu između dve zrade, zasade papirku i paradajz i žive od opštinske zemlje. Tako ćemo i mi. Urbani seljani.

DUŠAN : Ili zasadimo gandžu na terasi.

JELENA : I onda se konačno proslaviš na TV-u. Doduše, u crnoj hronici. Okače ti onu narkomansku fotku sa podočnjacima i konačno budeš zvezda Dnevnika.

DUŠAN : Samo Dnevnika 2. Onog u pola osam.

JELENA : A Nacionalni?

DUŠAN : On se ne računa. Ništa ispod rejtinga 15.

JELENA : Onda moraš baš mnogo da zasadiš.

DUŠAN(kroz osmeh) : I da ubijem komšiju koji nas je provalio.

(Dušan  počinje da hvata Jelenu strastveno. Jelena stenje od zadovoljstva. )

JELENA : I da izvršiš „bludne radnje“ nad njegovom osmogodišnjom unukom. Po mogućstvu sa njim u paru.

DUŠAN : Ti si bolesna.

(Dušan se skida sa Jelene. Jelena ga grli. )

                        JELENA : Dušo, zato me i voliš, zar ne?

(Dušan opet pogleda zabrinuto u fioku. )

JELENA : Pukli smo sa lovom, a?

DUŠAN : Island i mi. Prve žrtve svetske ekonomske krize.

JELENA : Kako se ovo odužilo, ostaćemo jedine stalne žrtve svetske krize.

DUŠAN : Ne, ljubavi, po nama će znati da kriza odavde nikada i nije odlazila.

JELENA : Šta je bilo sa onom serijom?

(Dušan samo gleda prema fioci. Ne odogovara. )

JELENA : A oni razgovori za motažera št si išao u ponedeljak?

(Dušan  i dalje gleda prema fioci.)

JELENA : A ona šljaka u Sloveniji? Postaviš kviz za debile iz Koruške koji bi da im „pomaže prijatelj“?

(Dušan ne odgovara.)

JELENA : Narodnjački šou „Biramo seljaka seljačinu“?

DUŠAN : Rekli su da će se javiti. Imaju gluplju postavku šoua, pa je moja ispala iz kombinacije. Nisam dovoljno „narodski“. A ni vicevi mi nisu bili dovoljno masni.

(Dušan i dalje gleda prema fioci. )

DUŠAN : Ići ću sutra u banku da im jebem milu majku za one provizije. Ukrali su mi petnaest hiljada. Mamu im jebem onu  lopovsku, štajersku.

JELENA : Pusti lovu. Bitno je da me voliš. Zar ne?

(Dušan i dalje ne reaguje. Gleda neprekidno u fioku. Odjednom shvati šta mu je Jelena rekla i brzo se okrene. )

DUŠAN : Naravno, ljubavi. Volim te.

(Dušan skoči na Jelenu. Vode ljubav. Mrak. )

 

II

(Urbani kafe u kome se okupljaju dramski i ostali umetnici. Stolovi puni flaša i čaša različitog alkoholnog pića. Za stolom sa strane sede Dušan i Trovač. Trovač pije strano pivo, a Dušan belo vino. Razgovor između njih dvojice se, naravno isključivo, tiče posla. Život se odvija mimo poslova. Ili je ćitav život ove dvojice prijatelja sveden na pronalaženje što boljeg posla. )

 

 DUŠAN : Brate, skoro godinu dana bez šljake. Ne znam više da radim više. Ovo postaje neizdrživo.  

(Kelner im donosi piće.)

                        KELNER : Ako ’oćeš ima mesta za sudoperom ovde! Čet’risto kinti plus bakšiš.

TROVAČ : A koji bakšiš dobije perač sudova, majke ti? Deset kinti? Mislim, neću ja ništa da ti pričam, ali mislim da si ipak malo ozbiljniji od perača sudova.

KELNER (ostavlja im piće) : Ja sam samo predložio ako ti je tolika frka. Šta fali? Posao je posao? Pa i ja sam filozof pa vama dvojici ovde služim piće i moram da titram .

TROVAČ (sa zlobnim osmehom) : Vidi se da si filozof!

(Kelner ga pogleda sa nipodaštavanjem i nastavi dalje. )

DUŠAN : Ne znam! Idem i da perem sudove samo da se više ne ponižavam! Da ližem dupeta ne mogu, da radim sranje poslove ispod renomea i da me peglaju neću! Kad pereš sudove bar znaš da si sudopera. U Srbiji kada se baviš intelektualnim poslom znaš da će sudopera da bude cenjenija od tebe. Jebi ga.

(Dušan ispije vino do kraja. Trovač se nasloni na svoju stolicu u maniru gospodara sveta)

                        TROVAČ : Znaš šta se meni desilo? Brate, mene su navukli da dirinčim u „Idolu“, radim prošle „lajvove“ koji su bili najbolji deo u šou. Ali najbolji. Mislim, rejting je rekao sve. I onda, normalno, pošto na kurčastoj televiziji nije ništa funkcionisalo mene su navukli, normalno, da se izlajem, da pričam protiv ovih mudonja i, naravno, pred snimanje finala iako znaju da ja najbolje mogu da radim sve to, da najbolje znam gde ko ide, kako se vuku pokreti kamere i ceo fazon, e pa meni jave kako su me skinuli!

(Trovač uzme gutljaj piva. Dušan krene rukom da pozove kelnera. Zaustavi se i proveri sadržaj novčanika. Zastane.)

                        TROVAČ : I, normalno, pošto nisam (naglasi) JA radio poslednji lajv, rejting bude katastrofa i optuže me kao „Ja sam radio loše“. Naravno, ja ih sve tamo napušim, dođem onoj bubašvabi, onom beskičmenjaku od producenta, a on onako, govnjiv, smrdljivko, sav se usrao. Ja stanem, namerno, ispred njega i pitam ga : „I šta ćeš sad, lažove?“. A on nema pojma šta da mi kaže. ’Oćeš da popiješ još nešto?

DUŠAN : Ma jok. Kul sam.

TROVAČ : Ne stvarno. Ajde, još jednu turu.

DUŠAN : Ma ne..mislim, mora negde da se udari granica. Sad baš da ostavljam hiljade po kafanama. A vidim da si i ti u krizi.

TROVAČ(zove kelnera) : Kant, daj ovo isto, molim te.

(Trovač se unese Marku u lice.)

                        TROVAČ : Onda sam zvao ove godine, te iste smradove, rekoh „Možda su videli da su ispali smradovi i da sam i ja radio najbolji posao“ i kao da idem u Kolumbiju da snimam ovo njihovo mlaćenje po džungli, „rijaliti“ i ona govna od kojih mi se povraća kada ih vidim na televiziji. Najgore sranje.

DUŠAN : Užas! Ja to ne mogu da gledam ni pijan, brate! Morone koji se guze po TV-u očekujući da će biti slavni.

TROVAČ : Ma, odvratno. Nikada to nisam želeo da radim, ali ja sam mislio da su oni shvatili da su budale i da će sada budu normalni i dobro sam mislio. Pozovu me na razgovor, kožna fotelja, kancelarija, ja im kažem da moraju da imaju čoveka koji zna sve tamo, da moraju da imaju čoveka koji im drži kompletnu strukturu u rukama. I oni klimaju glavom, slože se i kažu da će zvati. Posle zovem ja, zovem i zovem…i oni mi odbijaju poziv. Zamisli smrada, odbija mi poziv.

(Dolazi piće. Dušan uzima vino, Trovač pivo.)

DUŠAN : Ma jebeš posao.

TROVAČ : Jebeš.

(Kucnu se. Ispiju po gutljaj. )

                        DUŠAN : Diktatura proseka.

TROVAČ : Tako je.

DUŠAN : Ovde prosek vlada. Konobarice, kuvari, bivši vozači, sadašnji političari. Diktatura prosečnih. Svuda u svetu proske živi k’o stoka, bore se da prežive. A kod nas prosečan čovek živi najbolje. Bolje ti je da budeš pumpadžija, kradeš, mažeš, voziš BMW sa crnogorskim tablama, imaš nezavršenu kuću bez fasade u Zemunu i super živiš. A pumpadžija u Americi živi u plastičnom kontejneru.

TROVAČ : U pravu si. Ma neću više ni da mislim o poslu. Boli me briga. Toliko sam tezgario i toliko imam iskustva da bih sada trebalo da budem glavni za sve. Suvda. Brate, nema gde nisam radio.

DUŠAN : Ma, ko jebe posao. Nego, kako su ti klinci?

TROVAČ : Dobro Bogu hvala. Nego, posle ovih smradova ja odem u Francusku na odmor. I tamo imam druga, znamo se od koliko smo bili klinci, koji se bavi reklamnom industrijom. I tako, i on u Monte Karlu kao i ja, klinci nam se igraju, levo – desno i on meni kaže da im jedan Francuz kome je on pokazivao moje filmove….

(Dušan počinje da se dosađuje Trovačevom pričom. Počinje da zeva, ali vešto krije da mu je dosadilo da sluša njegove priče)

                        TROVAČ (nastavlja) : ..i taj Francuz mu je rekao „Ja hoću da moj scenario radi samo ovaj čovek“.

(Trovač gleda u Dušana očekujući njegovu reakciju. Dušan čeka da Trovač nastavi priču.)

                        TROVAČ : Šta kažeš?

(Dušan krene da izusti nešto, ali Trovač nastavlja)

TROVAČ :  Koja čast, a? A vidiš, to od ovih smradina ovde ne možeš nikada da dobiješ, nikada! Oni su pederi koji samo čekaju da te unize, ponize, iskoriste, upotrebe i posle ispljunu! I ja onda odlučim da ostanem, da radimo taj film. E onda naiđeš na problem : ovaj moj drugar…

DUŠAN : Srbin, naravno?

TROVAČ : On je Francuz, ali nema veze : isti kurac i jedni i drugi!

(Dušan se zbuni pošto ova Trovačeva izjava nema nikakve veze sa prethodnom..)

                        TROVAČ : …moj nazovi drugar krene da mi mrsomudi o radnoj dozvoli, o tome da sam stranac, o tome kako je porez preveliki, o tome da je ovaj to samo onako načelno rekao, a da je on već tri meseca u Kanadi, radi veliku kampanju, pa ne zna šta će biti, kako će uspeti da se čuje sa njim, kako mu to komplikuje stvari dok Srbija ne uđe u EU što će se desiti nikad i tako. I ja ga pogledam, nasmejem se i shvatim da je baja ljubomoran. Ne može da izdrži da sam je ovaj za mene rekao da ja koji mu nije ni rod ni pomoz’ Bog treba da snimim njegov scenario. E to je glavni razlog. Ljubomora. A ovi ovde su prvaci sveta u zavisti. Ovde, nigde u svetu nema tako nešto!

DUŠAN : E hoćemo na neki roštilj ovih dana? Baš da se Jelena i Sanja vide? Klince ti nisam video sto godina.

TROVAČ : Može, Dogovorićemo se. Nego, treba ti šljaka?

(Dušan ga začuđeno pogleda.)

                        TROVAČ : Vidim, ostao si bez teksta.

DUŠAN : Ma ne nego…

TROVAČ : Pazi, imam strašnu stvar. Projekat je ogroman, veliki, i mislim da sa ovim projektom možemo da doguramo daleko.

DUŠAN : Koji projekat? Film?

TROVAČ : Još bolje. Najbolja kinta. Dosta posla, do jaja dosta posla, ali najbolja kinta.  

DUŠAN : Pa šta je u pitanju?

TROVAČ (ozarenog lica) : Rijaliti. Najveći u istoriji ove zemlje.

DUŠAN : Brate, ne mogu ja to da radim.

TROVAČ ; Unapred dobiješ avans. Nads dvojica. Ovo nas lansira u orbitu. Ovo je najveći projekat koji si ikada video. U svetskim razmera najveći. I kod nas, veruj mi.

DUŠAN : Ali to je sranje! Govno, užas! Ne možemo ni ti ni ja to da gledamo.

(Trovač se malo zamisli. Zastane.)

                        TROVAČ : Pazi, ovo je najveća kuća koja radi kod nas. Najveća. Jebi ga, brate, ne možeš da radiš velike stvari ako ne želiš da se upršljaš. Kada si video da je bilo koji naučnik izašao iz laboratorije sa čistim odelom. Ili hirurg pošto je presadio pola organa. Uvek izađu prljavi, umorni, krvavi, ubijeni u pojam, ali izađu kao pobednici.

(Dušan ga gleda zamišljeno. )

                        TROVAČ : Matori, velike stvari se ne propuštaju. Ovakva šansa stiže samo jednom. U Srbiji, mislim. A i drugde. Ajde bar da probaš?

(Trovač mu pruža ruku za rukovanj. Mrak. )

 

III

 

(Đani, Roki, Miki i Suza stoje u praznoj betonskoj hali. Oko njih nema ništa sem jedne drvene klupe na sredini prostorije. Preko puta klupe je video kamera.  Đani staje na klupu i skače na nju. )

                        ĐANI : Srbijaaaa!!!!

SALE : ’Ajde smiri se! Budalo!

ĐANI : Ko je budala, mamu ti jebem?

(Đani pritrčava i unosi se Mikiju u lice. Miki staje između njih. )

MIKI : Ajde, smirela.

(Sklanja Đanija od Saleta. Đani se smiruje. )

ĐANI : Brate, povredio mi je osećanja.

MIKI : A i mogao bi da se smiriš, stvarno, brate, nije ovo cirkus?

ĐANI : Brate, jeste, povredio mi je osećanja. Prvo je ušao pre mene, tu me ozbiljno povredio, onda je sada rekao ovo.

SALE : Šta sam ti rekao? Ko ti je kriv kad se nisi snašao! Skačeš na ovu klupu kao da je strunjača i sve nas blamiraš.

(Suza se nasmeje. Gleda u Saleta )

                        ĐANI : Brate, ja sam spremam da te odrobijam. Samo da znaš da sam spreman.

MIKI : Dobro je, Slavoljube, dobro je.

ĐANI : Ja sam Đani. Rekao sam ti da me zoveš Đani. Rekao sam ti :  postupak u opštini je u toku i postaću Đovani. Od Đovani skraćeno je –  Đani!

(Sale ga gleda. Ne zna šta da mu kaže. Đani ga gleda sa mržnjom u očima. Obojica se gledaju. U jednom trenutku, Sale se okrene da proveri da li ga snima neka kamera dok se gleda sa Đanijem. Suzi primeti  i nasmeje se.)

                        SUZI : Jao, kao u „One šut in love“…ajde, sad ga pljuni, a ti ga nabodi u glavu i pomeri mu vilicu, pa da gledamo kako ga Hitna vozi u Urgentni…uživo…

MIKI : Kaže se „One shot at love“! I smirite se…nije još počelo…

ĐANI : Brate, počelo je. On me povredio, brate.

MIKI : Dobro, Đani, vratićeš mu kada uđeš unutra. Relaks.

(Svo četvoro sedaju za stolice koje su im previđene. Đani pokuša da sedne do Saleta, ali Miki seda između njih da bi ih razdvojio. Suzana seda odmah do Mikija. Stavlja mu glavu na rame. Đani posmatra Mikija sa ljubomorom i mržnjom. )

                        SUZI : Momci, je l ste spremni?

MIKI : Zavisi za šta, Suzi….

(Svi se nasmeju na Mikijevu prostačku opasku.)

                        SUZI : Pa…na sve…

MIKI : Ako je sve, onda smo svi spremni…samo je pitanje ko će prvi, a ko će zadnji…

ĐANI : Brate, tom zadnje malo ima da ostane…

(Svi se još više smeju na Đanijevu prostačku opasku.)

                        SUZI : Pa…svako će da dobije koliko zasluži…

SALE : Matori, onda ima da se odvalim od nagrade…

(Suza se nasmeje. Nasloni mu se na rame. Đani ga gleda sa mržnjom.)

                        ĐANI : Nemoj da te ja odvalim preko pičke sad…

SALE : E, indijanac, iskuliraj se već jednom. Smorio si.

MIKI : Alo, rođače, možeš ti malo da zatvoriš gubicu, je li?

SALE : (karikira) : „Rođače“, ne mogu…ili još bolje ako te nazovem…“kume“…sad si sigurno u boljem fazonu…ono, poštujem te…

ĐANI : Klošare, mene treba da ispoštuješ…mene, matori…

SALE : Tebe niko nije ništa pitao…Slavoljube…

(Miki se smeje samom sebi na ovu opasku. Đani skoči Na kameri se uključi crvena lampica. Đani skače na njega. Miki uplašeno pokušava da pobegne. Đani ga juri oko stola.  Ima pokrete i ponašanje kao da je žena. Okrene se ka kameri. Vidi crveno svetlo. Odjednom, menja ponašanje.   Staje i čeka Đanija spreman da ga ovaj udari. Pokazuje mu rukama da krene. Đani se zalaufava.

                        ĐANI : Sad ću da ti jebem sve po spisku.

SALE : Ajde kad si takva faca.

(Đani zavrće rukave na duksu. Lomi prste šaku o šaku i sprema se da krene na Mikija. Mikijevo lice postaje uplašeno kako shvata da će Đani stvarno da krene da njega. Naizmenično gleda u kameru, pa u njega. Đani je spreman. )

                        ĐANI : Kurati, ’oćeš ti prvi ili ja prvi?

SALE: Slavoljube, ti. Ti si krenuo da se biješ, ja te i ne konstatujem.

                        ĐANI : Zato me i ne poštuješ, brate. Zato. Da me konstatuješ, onda bi me i poštovao. Povredio si me. Sada ću ja tebe.

SALE : Da vidim da li umeš da se biješ kao što sereš…ajde…ajde…

(Miki opet pogleda kameru. Crvena lapica se ugasila. Uplašen je. )

                        MIKI : Brate, vidiš da te loži. Video je da se snima pa se primio. Ajde iskuliraj. Još će da te izbace jer se indijanišeš.

(Suzi počne da se smeje na sadržaj razgovora.)

                        ĐANI : Zabole me kurac!

(Đani hvata Saleta za gušu. Počinje da ga davi. Suzana se i dalje smeje. Miki priskače da ih razdvoji. Sale panično gleda prema vratima ne bi li se neko pojavio da ga spasi. Nema nikoga. Miki pokušava da ih razdvoji.)

                        SALE : (Đaniju, ponizno.) : Izvini, brate, izvini, molim te…ovo je samo…

ĐANI : Šta je „samo“, samo moj kurac…samo ćeš ti sada da najebeš…

MIKI : Smiri se, budalo.

(Đani pusti Saletovu gušu. Unese se Mikiju u lice.)

                        ĐANI : Šta ga ti braniš, a? Šta se ti mešaš, mamu ti jebem? Je l’ si ti moj ili njegov ortak?

MIKI : Ma boli me uvo! Radi šta hoćeš…

(Sale iskoristi pauzu u tuči da pobegne do vrata. Miki iznervirano ide ka stolici.)

                        MIKI : Nemoj samo mene posle da zoveš kada te strpaju u bajbuk, majmune jedan.

ĐANI : Kad sam te ja zvao, pičko? Ajde reci..kad?

MIKI : Nemoj da menjaš temu, brate. Treba da daviš čoveka. Sećaš se?

ĐANI : Šta se ti brineš koga ću ja da davim? A?

MIKI : Ne brinem se nego da ne gubiš vreme na mene. Evo vidi čoveka…smorio se…’oće da pali….jedva je čekao da ga upokojiš, a ti sada zajebavaš…

ĐANI : Brate, ti to mene zajebavaš?

MIKI : Ma jok..čini ti se…

(Suzana se grohotom smeje na Mikijevo i Đanijevo prepucavanje. Sale udara na vrata pokušavajući da izađe.)

                        SALE (histerično) : Alo! Alo! Je l’ ima nekog da me spasi? Alo?

MIKI : Vidi ovu budalu…telefonira…brate, treba da zoveš u pomoć, a ne da telefoniraš..

(Suzana na ovo prasne u smeh.)

                        SUZANA (Mikiju) : Baš si lud!

MIKI : Ma kakvi, takav sam samo četvrtkom…

ĐANI : Šta lupaš ti? Kakav četvrtak? Danas je ponedeljak…

MIKI : Izvini, brate, danas je ponedeljak…zato sam skroz kul dok ti daviš čoveka…ja debil se pitam zašto te puštam, ali sada mi je jasno…

ĐANI : E onda je u redu!

MIKI : Živeo ti meni!

(Sale i dalje udara u vrata.)

                        SALE : Alo!

MIKI : Ovaj je i dalje ovde i telefonira…brate, da sam na tvom mestu, pobegao bih pet puta do sada…

SALE : Ima nekoga da me spase?

(I Đani počinje da se smeje na Saletov ispad. Sale se naslanja na vrata svom težinom. Vrata se odjednom otvaraju. Sale pada na Trovača koji ulazi unutra. Trovač ga pridržava.)

                        TROVAČ (podsmešljivo) : Matori, parada je tek za par godina…obuzdaj se, molim te…

(Svi se nasmeju. Đani ga pogleda.)

                        ĐANI : Brate, taj će da umre od straha i pre nego što krene da šeta, brate moj!

(Trovač se nasmeje i pusti Saleta. Sale je potpuno dezorjentisan. )

                        TROVAČ : Dobro si? Hoćeš da odmoriš malo?

(Sale se ispravi, stane ponovo kao da se ništa nije desilo.)

                        SALE : Ja sam došao da pobedim, a ne da odmaram. Samo mogli biste da izbacite ovog manijaka odavde. Da ga ja ne bih izbacio sam.

(Miki i Suzana se grohotom smeju. Đani ustaje i kreće na Saleta. Trovač staje između njih.)

                        TROVAČ : Polako!

ĐANI : Šta polako? Uvredio me.

TROVAČ : Je l’ bi ti da uđeš ili ne?

ĐANI : Naravno, brate. Zato sam ovde.

TROVAČ : Onda sedi i malo iskuliraj!

(Đani nervozno gleda u saleta, pa onda sedne. Trovač ih sve pogleda.)

                        TROVAČ : Dobar dan, dobri ljudi.

SVI U GLAS : Dobar dan.

TROVAČ : Šta ste se ukipili? Opustite se. Ovde ste jer ste opušteni, zar ne?

(Trovač čeka odgovor. Pokaže im rukama da govore svi u glas.)

                        SVI U GLAS : Opušteni smo!

TROVAČ : Bravo, dame i gospodo! Bravo!

(Trovač seda ispred njih. Kamera se okrene prema njima koji sede.)

TROVAČ : Da skratim : ovo je finalni intervju. Nakon ovoga, donosimo odluku.

SALE : A po kom kriterijumu odlučujete?

TROVAČ : Po onome što prikažeš u finalnom razgovoru.

SALE : Mislim da to nije dovoljan kriterijum.

TROVAČ : Zašto?

SALE : Zato što nas je malo. A i samo oni koji pokažu najviši stepen inteligencije i najveću želju da naprave nešto što će se pamtiti treba da uđu.

ĐANI : Ma ti bi ’teo neko tebi malo da uđe, a?

SUZI :  Dečko, možda si pogrešio mesto…ovde bi trebalo da uđu oni koji su najatraktivniji…

TROVAČ : Hm…a to su?

SUZI : Mislim da je jasno…

SALE : Mislim da bi ovde trebalo da uđu oni koji su najpametniji i koji najbolje znaju šta ovo znači za njih i za ostatak zemlje…

TROVAČ : (Mikiju) : A ti, kralju, šta ti misliš? Ko treba da uđe, izvini, da prođe nakon ovog razgovora?

MIKI : Ja.

TROVAČ : Zašto?

MIKI : Svi vole pohlepu. Ja sam ovde samo zbog para.

TROVAČ : Samo?

MIKI : I ništa me drugo ne zanima…

TROVAČ : Super! Ušao si.

(Miki se nasmeje.)

                        TROVAČ : Izađi napolje i sačekaj ostale!

(Miki se nakloni i izađe. Đani ga gleda u čudu.)

                        ĐANI : Mamu da ti jebem onu taličnu da ti ne jebem…

TROVAČ : Krenite sa predstavljanjima.

(Svetla se ugase. Jedno svetlo je samo na Đaniju, Saletu i Suzani. U prostoriju ulazi DUŠAN. Polako ide ka Trovaču. Suzana prva ustaje. )

                        SUZI : Šta se femkate k’o seoska mlada…

TROVAČ : Izvolite…

SUZI : Ja sam Suzana Vahić iz Bele Palanke. Po zanimanju sam starleta. Od trinaeste godine igram u klubovima i radila sam promocije za sva poznata pića i proizvode svuda u Srbiji. Moj životni moto je : „Živi brzo, umri mlad, budi lep leš, al’prvo zabodi neki keš, boli te kurac gde i kad“ i drugi mi je : „Živi svaki dan kao da ti je poslednji“.

TROVAČ : Ono prvo Vam se i ne rimuje kako treba.

SUZI : Malo sam promenila da bude originalno. Mislim da je čoveku za život u Srbiji najpotrebniji pamet i dobro telo.

TROVAČ : Dobro telo?

SUZI : Ja sam surovo iskrena. Što da se lažemo. Tako je to ovde u Srbiji. Telo, pa onda sve ostalo.

TROVAČ : A kako se tu uklapa pamet.

SUZI : Kad imaš guzu, brate, sve se uklapa.

(Trovač je pogleda značajno. Nasmeje se. Đani pilji u Suzinu pozadinu bez prestanka. )

                        TROVAČ : Izađite.

SUZI : I?

TROVAČ : Samo Vi izađite….

(Suzi se pokunjeno pokupi i krene prema vratima. Zastane kod njih.)

                        SUZI : Ja sam bila iskrena i otvorena, samo da znate…i zato je oko mene uvek šou…ja ga pravim…

TROVAČ : To verujem.

(Suzi gleda u Trovača još koji trenutak, a onda izlazi napolje. Đani i Sale se gledaju pogledima punim mržnje. Sale ustaje prvi.)

                        SALE : Moje ime je Saša Radušić…

ĐANI : zvani Pederčina…

(Sale ćuti, Nastavlja kao da se ništa nije desilo.)

                        SALE : ..’85 sam godište i Dorćolac sam…

ĐANI : Znači, pederčina i pičkica…

(Sale se pravi da ga ne čuje.)

                        SALE : Ja sam asistent menadžera kancelarije za odnose sa javnošću. Volim da se takmičim, da budem deo uspešnog tima i samo uz timski rad možete očekivati dobre rezultate. Navikao sam da radim pod pritiskom i uvek uspevam da donesem povoljan rezultata za svoj tim…i sebe.

(Đani se smeje. Trovač rukom pokaže Saletu da nastavi sa govorom.)

                        SALE : Ipak, da bi postigli „succes“timu je potreban jak vođa, harizmatičan i spreman za sve. Čovek koji će se izdići od drugih i pokazati da zna kako da hendluje krizne situacije.

ĐANI : O znamo mi kako ti „hendluješ“ situacije, macane…

(Đani imitira onaniju. Sale staje i uzima jednu od stolica. Diže je na sto za kojim sedi Trovač. Iz džepa vadi A4 papir na kome je nešto napisano. Razvlači papir na stolicu. Počinje da pokazuje hemijskom po papiru. Đani zbunjeno gleda. )

                        SALE :  Pogledajte! Ovo je mesto gde smo se mi svi danas našli. Ovo je grupa od nas nekoliko. Ovo sam ja. Kako mi smo možemo da napravimo uspeh? Kako uspehom da uradim što više za sebe i za druge? Kako da stanemo i da zaradimo novac? Tako što će najsposobniji, najbolji i najmudriji među nama povede i bude onaj koji će skrenuti pažnju na sve ostale i na zadatke koji ih očekuju.

ĐANI : Ti kako serendaš moš’ slobodno i ministar da budeš.

(Sale, iznervirano, skloni papir sa stolice.)

SALE : Možete, molim vas, da smirite ovog debila. Ja ne mogu više da ga slušam.

ĐANI : Ne mogu ni ja više tebe da gledam, a da te ne nabodem.

SALE : Ne znam, brate, idi nabadaj zid, samog sebe, ne znam šta da radiš…

ĐANI : Prvo, nisam ti ja brat. A drugo…znam tačno šta ću da nabodem.

(Đani ustaje. Udara Saleta u glavu. DUŠAN posmatra situaciju. Ustaje.. Trovač mu pokaže da sedne na stolicu i da ne reaguje. Sale se zatetura. Đani ga gleda pobednosno.)

                        ĐANI : Ajde, vrati!

SALE : Je l ste vi normalni?

(Sale se okreće prema Trovaču koji mirno gleda scenu između Saleta i Đanija. Đani se približava Saletu.)

                        ĐANI : Ako nisi pederčina, evo vrati. Ja neću da se branim.

(Sale ga gleda zbunjeno. Đani mu se smeje u lice. Dušan je izbezumljen.)

                        ĐANI : ’Ajde danas mi vrati. ’Ajde danas.

(Sale zbunjeno gleda u Trovača. Okrene se ka njemu.)

                        SALE : Prijaviću vas, samo da znate!  Zažalićete dan kada ste čuli za moje ime.

(Đani prilazi Saletu i udara mu još jedan šamar.)

                        ĐANI : Koga ćeš ti da prijaviš, mamicu ti jebem pedersku? Koga, pičketino jedna glupa.

(Đani kreće da uhvati Saleta za gušu. Sale počinje da se opire. Trovač se okrene ka Đaniju. )

                        TROVAČ : Predstavite se, molim vas.

(Đani zastane)

                        ĐANI : Ko? Ja?

TROVAČ : Samo vi ste preostali.

ĐANI : A ovaj ovde? Ne mogu da ostavim damu da čeka…

(Trovač pokaže rukom Saletu da izađe, Sale krene napolje. Trovač ga isprati pogledom. Okrene se ka Đaniju.)

                        ĐANI : Brate, al’ si me sada poko’po. Krenuo sam da mu razbijem pičku. Taman na vreme.

TROVAČ : A vi?

ĐANI : Ja? Ja sam realan. Iz kraja. Đovani što te mami…he he he…

TROVAČ : Đovani? Nešto mi ne piše ovde tako…

(Trovač vadi papire iz unutrašnjeg džepa. Đani se približi stolu.)

                        ĐANI : Pusti ti šta tu piše. Ovako je bolje. Do jaja je bolje.

TROVAČ : I šta je vaš motiv?

ĐANI : Moj motiv? Da realnost pobedi na TV-u. Ko mene ne voli? Ajde reci. Za žene buldožer, za pedere ljudožder. Ja ću svima da budem najjači. Pazi kad ti kažem? Pola kraja ima da se popali na mene. One klinke tamo, pa ovi kao mali delikventi…ima idol da im budem kada sve krene…

TROVAČ : Ajde da vam verujem na reč.

(Trovač mu pokaže da izađe.)

                        ĐANI : I šta je bilo sad?

TROVAČ : Ništa.

ĐANI : Pa šta sam uradio? Je l’ sam proš’o?

TROVAČ : Reći će vam ovi iz kraja. Vidimo se posle.

ĐANI(iznervirano) : Nema posle! ’Oću da znam sada!

(Trovač ustane. Pokaže rukom Đaniju da izađe. )

                        ĐANI : Nemoj ti mene da odjavljuješ, druže. Reci šta je bilo? Prošao ili ne?

(Vrata prostorije se širom otvore. Đani i dalje stoji očekujući odgovor. Trovač mu pokazuje da izađe. Đani stoji i ne reaguje. Trovač ustaje sa stolice i prilazi Đaniju. Đani ga gleda prkosno.)

                        TROVAČ : Još jednom vam kažem : izađite pa ćete znati.

ĐANI : ’Oću odm’a da znam.

TROVAČ : Ako ne izađete, nećete ništa znati. Sem toga da ćete biti izvučeni odavde ovako ili onako.

(Đani ga gleda. Bez reči napusti prostoriju. Vrata se zatvore. Trovač se okrene na Marku.)

                        TROVAČ : Kao i uvek, našli smo i psihopatu. I to originalnog.  

DUŠAN : Šta je, bre, ovo?

TROVAČ : Ovo je ekipa.

DUŠAN : Ovo je šljam

TROVAČ :  Ovo su ljudi kojima ćeš da komaduješ?

DUŠAN : Brate, ovi su sa štajge. Njima može da komaduje samo makro.

TROVAČ : Onda zamisli da si makro…

DUŠAN : Ne znam…mislim da nisam ja za ovo…

(Trovač mu priđe i zagrli ga.)

                        TROVAČ : Možda nisi skapirao…ovo ti je životna šansa.

DUŠAN : Dobro, aj ne preteruj….

TROVAČ : Ti preteruješ! S dužnim poštovanjem prema tebi i prema ovome čemu si sada prisustvovao, ovo će biti najveća stvar koju si radio u životu.

(Dušan prevrne očima.)

                        TROVAČ(nastavi) : I najbolja šansa koju ćeš dobiti.

(Dušan krene da izustit nešto. Trovač ga zagrili jače.)

                        TROVAČ : Ovo je sjajan projekat za tvoju karijeru. Vidi, ovo će biti najveća stvar koja se radi u Srbiji u sledeća tri meseca. Najveća stvar koju si ti radio. Da se ne lažemo. Još si zelen, zar ne?

DUŠAN : Kako se uzme..mislim da…

TROVAČ (opet ga prekine) : Zelen si, veruj mi. Dakle, niko ti neće dati ovakvu šansu. Glavni reditelj i urednik, uz moju pomoć, naravno, na ovolikom projektu. Nemaš neko prethodno iskustvo, ali producenti veruju meni. A ja verujem tebi.

(Dušan se iznenadi, kao da nije očekivao ovakvu hvalu.)

                        TROVAČ : Verujem ti donekle, zato ćemo i da radimo zajedno da ne bi morao da prestanem sa verovanjem u tvoju mladost i sposobnost.

DUŠAN : Hvala ti.

TROVAČ : Nema veze. Ipak si ti moj drug.

DUŠAN : A nismo pričali konkretno o odgovornosti?

TROVAČ : Ima vremena. Odgovornost je velika.

DUŠAN : Ne znam ja kako ću s tim. Znaš, pun mi je više tezgarenja. Još ako moram da ne spavam zbog svega toga, to je stvarno katastrofa.

TROVAČ : Nećeš spavati sigurno.

DUŠAN(razočarano) : Baš ti hvala…

TROVAČ : …ali jedan potez rukom…

(Trovač stavlja ruku u džep. Iz nje vadi novčanik. Otvara ga. Vadi kreditnu karticu.)

                        TROVAČ(nastavlja) : …još jedan potez i stavljaš karticu u bankomat…

(Trovač imitira stavljanje kartice. )

                        TROVAČ (nastavlja) : …i još jedan pogled na bankovni račun i…

(Daje mu karticu.)

                        TROVAČ : ..ima da spavaš kao beba.

(Dušan gleda u Trovača. Klimne glavom. Uzima karticu. Mrak.)

 

 

 

 

 

 

 

IV

(Kanabe karakteristično za emisije «nedeljnog popodneva» ili «jutarnjeg programa» na televiziji.. Uključena kamera. Voditelj, Trovač, Dušan  sede na kanabetu. )

           VODITELJ (sa osmehom) : Ovog sunčanog jutra naši gosti su momci koji bi trebalo da prave šou za koji se već šuška da će biti nešto neprevaziđeno u srpskoj televizijskoj produkciji. Baš me zanima šta je u pitanju. Momci?

(Trovač se namesti u fotelji.)

            TROVAČ : U pitanju je nešto što definitvno nismo videli na ovim prostorima.

VODITELJ(sa osmehom) :  Mislim da tako nešto kažu svi koji izbace nešto novo. Kako je ovaj šou baš nešto potpuno novo kod nas?

TROVAČ : Potpuno je novo zbog svog sadržaja koji je nešto što nismo imali prilike da vidimo do sada. Novo je i zbog toga što osim zabavne ima i humanitaran i opšte-obrazovan karakter i novi jer potpuno nova ekipa mladih, talentovanih i ambicioznih ljudi na čelu sa našim rediteljem koji sedi ovde pored mene počinje sa stvaranjem istorije što se tiče televizijskog programa u Srbiji.

VODITELJ : I šta možemo da očekujemo?

             TROVAČ : U tome i jeste trik. Gledaoci neće znati šta da očekuju dok ne pogledaju prvu epizodu.

VODITELJ : Hm, interesantan koncept. Zar ne mislite da je i malo rizičan?

TROVAČ : I jeste i nije. Jeste zato što su se ljudi zasitili rijaliti šou programa u Srbiji. Muka im je da više gledaju iste ljude u istim situacijama, jedina razlika je u tome da li se nalaze u štali, u fabrici ili u luksuznoj dnevnoj sobi. Ova mlada ekipa radi nešto potpuno drugačije. Nešto što naši dragi gledaoci nisu imali prilike da iskuse u svojim životima ili da vide na ulici. Ovo je stvarno do sada neviđeno. Zato mislim da projekat i nije rizičan pošto niko neće imati prilku da ga vidi. Tako će iznenađenje biti još veće.

VODITELJ : Da čujemo i našeg mladog reditelja. Koji je bio tvoj motiv da počneš sa radom na ovom projektu?

(Dušan se uspravi. Zbunjeno gleda u kameru. Trovač ga pogleda prekorno. Voditelj sa kiselim osmehom očekuje odgovor.)

           DUŠAN : Moj motiv? Pa..ovo je najveći projekat u mojoj karijeri…i velika šansa…

TROVAČ (prekida Dušana) : Kolega Dušan je želeo da kaže da ovaj program nije samo velika šansa da mladi i ambiciozni ljudi donesu nešto novo na našu, bez želje da bilo koga vređam i unižavam, uštogljenu televizijsku ponudu, punu licencnih i već viđenih formata. Format koji mi radimo je sto posto srpski, kreacija naših trusta mozgova i prilika da napravimo jedan od najboljih srpskih izvoznih proizvoda. Mislim da je to Dušanov i moj motiv kao i motiv kompletne ekipe iza ovog projekta.

VODITELJ : Kada ćemo moći da vidimo prvu emisiju?

TROVAČ : Neka naš reditelj odgovori.

(Dušan se namesti na stolici. Trovač ga značajno gleda.)

                       DUŠAN : Prvo emitovanje je 9.9. Šou će trajati tri meseca i…

TROVAČ(nastavlja) : I to je jedina stvar koja nas vezuje sa ostalim rijaliti šou programima. Trajanje. A sadržaj?

DUŠAN(nastavlja) : …sadržaj nije samo zabavan…kao što je već rečeno, pokušavamo da apelujemo na mlade u Srbiji…

VODITELJ : Na koji način?

(Dušan  zastane. Ne zna šta da kaže. Trovač opet preuzima.)

                        TROVAČ :  Gledajte 9.9. i videćete.

VODITELJ : Gledaćemo. A sada da vidimo spot koji najavljuje čitavu stvar.

(Voditelj, Dušan i Trovač se nagnu i gledaju prema kameri: Voditelj je oduševljen. Trovač se okrene ka Dušanu..)

            TROVAČ : Nemoj više da si mi došao nepipremljen na razgovor o emisiji. Inače, ima pičku da ti razbijem.  Okej?

(Nasmeje se, Dušan je uplašen. Svi gledaju spot. Mrak.)

 

 

 

 

V

(Jako neonsko svetlo osvetljava bilbord koji se crveni u okviru. Bibord je crvene boje, jarko crvene boje. Nema nikakvih slika, belim slovima je napisano : «9.9. Srbija više nikada neće biti ista. Zašto? Uključi Drugi program i sve će ti biti jasno. Jelena gleda u bilbord. Dušan je zagrljeno drži.)

DUŠAN : Kako ti se čini?

JELENA : Pa…jako je…mislim, baš je jako…

DUŠAN : Tera ljude da uključe TV. To i jeste poenta.

JELENA : A zbog čega Srbija više neće biti ista?

DUŠAN : Zbg programa.

JELENA : I koje ćeš sada sranje da režiraš?

(Dušan se  uvredi.)

                         DUŠAN : A malo podrške što sam konačno našao šljaku?

JELENA : Sam si rekao da nećeš više da tezgariš.

DUŠAN : Znam. Ma ovo je samo privremeno. Tri meseca.

JELENA : I kako će da izgleda šou?

DUŠAN :  Ne smem da ti kažem.

JELENA : Nemoj da me zajebavaš. Meni ne smeš da kažeš? Pa kome onda smeš da kažeš?

DUŠAN : Nikome. Po ugovoru.

JELENA : A ja ću kao da idem okolo i da pričam o tome?

DUŠAN : Znaš da ne smem. Dobio sam i avans i sve. Jebi ga.

JELENA : Od kada je lova govorila između mene i tebe?

(Dušan je gleda nemo. Ne zna šta da joj kaže.)

                        JELENA (sa osmehom) : Nema veze. Ne moraš da mi kažeš.

(Dušan odahne.)

                      JELENA : Ni meni ne mora da se svidi.

DUŠAN :  U čemu je problem?

JELENA : U tome što od mene kriješ šta radiš.

(Dušan  prilazi i zagrli je. Jelena se odmakne od njega. )

                     JELENA : Ranije nije bilo tajni između nas.

DUŠAN : Nema ni sada.

JELENA : Ne zna da li znaš šta govoriš. Uskačeš sebi u usta.

DUŠAN : Znam šta pričam.

(Dušan se spušta na kolena. Vadi kutijicu iz džepa. Iz nje vadi prsten. Jelena je šokirana.)

                      DUŠAN : Hoćeš da se udaš za mene?

JELENA : Ja…ja…

(Izvadi papire iz džepa. )

                      DUŠAN : Pogledaj. Nema tajni.

(Jelena uzima papir. Gleda zbunjeno u njega.)

                      DUŠAN : Samo biraj datum kada idemo…

JELENA : Ovo je…pokrio si kredit?

DUŠAN : Vidiš koliko košta tišina sa ovog bilborda. Ne kažemi ti ja da nema tajni. To ti kaže banka.

(Dušan  joj pruža prsten. Jelena se baci na kolena. Zagrli ga. )

                       JELENA : Da…da…

(Dušan joj stavlja prsten na ruku. Grle se i ljube. Svetla sa bilborda postaju jača. Zaslepljujuće jaka.)

 

VI

(Jarko osvetljen bilbord. Natpis : «Očekivali ste neočekivano? Videli ste sve? Varate se. Najneviđeniji šou ikada. Od devetog devetog i u vašim kućama. I vašoj glavi». Dušan i Jelena, u fraku i venčanici, uleću ispred bilborda. Sa strane dolazi Trovač. Obučen je u odelo. Prostorom odjekuje pesma «Dobro je to» Dženana Lončarevića. Trovač stoji sa strane i gleda. Dušan i Jelena počinju da igraju. Jelena odjednom staje. )

 JELENA : Otkud ova muzika?

DUŠAN : Nemam pojma. Valjda je to za svadbe.

(Jelena pucne prstima. Muzika prelazi u «It’s now or never» Elvisa Prislija. Počinju da igraju. Dušan  uhvati Jelenu i spusti je na kolenu.)

                        DUŠAN : Kako ti se čini novi bilbord?

JELENA : Venčavamo se, pobogu.

(Dušan je pogleda zaljubljeno. Jelena ga poljubi i vrati se u prvobitan položaj.)

                       JELENA (mazno) : Divan je.

(Trovač zaustavi muziku. Podigne čašu. )

                      TROVAČ : Mojim divnim prijateljima Dušanu i Jeleni. Da im život bude kao bajka : vedar, uspešan i nasmejan. I da još mnogo, mnogo godina ostanu zajedno, i u dobru i u zlu, i u bogatstvu, nikako ne u siromaštvu.

(Svi se nasmeju.)

                      TROVAČ : I da ovo bude sjajna uvertita za početak jedne divne karijere. Karijere koja kreće 9.9.

(Svo troje popiju. Dušan ode i izgrli se sa Trovačem. Vraća se Jeleni. Opet igraju.)

                      JELENA : Kako to da ti je on baš kum?

DUŠAN : On? To mi je ortak sa akademije. Znamo se sto godina.

JELENA : Znam. Nikada se niste nešto družili.

DUŠAN : Jesmo.

JELENA : ‘Ajde ne laži. Uvek si govorio da želi da bude dobar sa tobom, ali da ti nećeš jer ti izgleda dvolično.

DUŠAN : Ispalio sam se.

JELENA : Mislila sam da ćeš da zoveš Vasu. On ti je najbolji ortak. Znate se još iz vrtića.

DUŠAN : Mislio sam i ja…

(Pogleda Jelenu. Uhvati je za struk.)

                     DUŠAN : Ovako je bolje. Da se ljudi ne mešaju.

(Krenu dalje da igraju. Muzika opet staje. Kreće pesma „Ruzmarin“ Dejana Matića. Na svadbu ulazi Macola, markantan, kratko ošišan, oštrih crta lica, obučen u crno odelo po poslednjoj modi. Trovač mu prilazi. Macola se srdačno pozdravi sa njim. Izljube se. Macola zavrti glavom. )

                      MACOLA : Kakva je ovo muzika? Sa ovim me dočekujte…

(Muzika se prebacuje na EKV. Macola se nasmeje. Zagrli Trovača. Jelena nekontrolisano đuska. Trovač i Macola prilaze Marku. )

             TROVAČ : Ovo je čovek koji nam je omogućio da svoju ideju ostvarimo u delo. Imam čast da ti predstavim gospodina Macolu, direktora najuspešnije i najgledanije televizije na Balkanu.

(Macola se rukuje sa Dušanom. Jako mu stegne ruku.)

                          MACOLA : Konačno da upoznam mladog umetnika. Čestitam, čestitam. I na ovom divnom  danu i na šouu. Tek ćemo da budemo najgledaniji.

TROVAČ : Svet počinje da živi drugim ritmom od 9.9.

(Macola se nasmeje. Pogleda u Jelenu. Ona đuska i uživa u promeni muzike.)

                          MACOLA : Videćemo, videćemo….

(Gleda u Jelenu. U jednom trenutku Dušan staje ispred njega. )

                          DUŠAN : Hvala što ste došli.

TROVAČ : Nije samo „hvala“. Naš dragi direktor ti je napravio „selebriti“ svadbu.

(Jelena staje kod njih. Macola se okreće ka njoj. Daje joj ukrasnu kutijicu.)

                           MACOLA : Sve najbolje!

(Blicevi sevaju. Macola i Jelena se nameštaju da poziraju. DUŠAN staje između njih. Nikako ne može da stane u kadar. I Trovač se pridružuje. Svi se slikaju. Macola daje kutiju sa poklonom Marku. Rukuju se poput državnika. Blicevi sevaju još jače. Macola staje pored Jelene. )

                          MACOLA : Volim kada vidim da mladi ne slušaju samo ovo smeće koje se sada pušta i prodaje. Lepo je videti nekoga ko neguje našu, „urbanu“ muziku. Pogotovo na svadbi.

JELENA : Baš Vam hvala. Lepo je čuti da neko ko prodaje to smeće ne voli da ga sluša. Mislim, privatno, to po svadbama je okej, zar ne?

(Macola se kiselo nasmeje.)

                         MACOLA : Jedno je ono što ja volim privatno, a drugo je ono što pravi novac. Ja bih prvi najviše voleo da je ovakva muzika komercijalna. Ali nije.

JELENA : Šta da Vam kažem? Ako je toliko volite i toliko se moćni, potrudite se da postane komercijalna.

(Macola priđe Jeleni.)

                       MACOLA : Sviđa mi se kako razmišljate.

(Dušan krene prema Jeleni pošto vidi da joj se Macola približava. Trovač ga zagrli. Jelena se osmehne Macoli i krene prema Marku.)

                       TROVAČ : Kume, ’ajmo mi da nazdravimo jednom.

DUŠAN : Čekaj da pozovem i Jelenu.

(Trovač ga povuče na drugu stranu.)

                        TROVAČ : Lako će ona na ovu stranu. Ajde nas dvojica.

(Jelena ode ka njima. )

                         JELENA : A mene ne zovete?

(Jelena se nagne ka Marku. Trovač ode po flašu. Macola, uvređen što ga je Jelena ignorisala, odlazi ka izlazu.)

JELENA (Marku na uvo) : Ne sećam se da smo zvali ovoga na svadbu?

DUŠAN : Pozvao ga je kum…

JELENA : Vidi ti kuma…

DUŠAN : Pusti, bar nam je doneo poklone.

(Jelena otvori svoju kutijicu. Unutra su dijamantske minđuše.)

                        JELENA : Opa, pravi dijamanti.

DUŠAN : Idem da se zahvalim čoveku.

(Dušan  zaustavlja Macolu na vratima. Trovač pritrčava Macoli. )

 DUŠAN : Hvala Vam puno.

MACOLA : A tvoja žena neće da dođe da mi se zahvali?

(Dušan pogledom poziva Jelenu da dođe da se zahvali. Jelena dolazi. Pokloni se ispred Macole i pruži mu ruku.)

                         JELENA : Divni su.

(Macola se značajno nasmeje. Jelena uzvrati usiljenim osmehom. )

JELENA : Nadam se da nisu lažnjak.

(Macola se uvradi. Jelena mu priđe i pomazi ga po ruci. Dušan je besan.)

                         JELENA : Šalim se. Znam da razumete nas alternativce. Hvala što ste navratili.

(Jelena odlazi da igra. Macola se kiselo nasmeje. Dušan krene da mu pruži ruku.)

                         MACOLA : Opasna ti je ova žena. Pazi šta radiš. Uskoro počinjete.

DUŠAN : Znam. Sve će biti okej.

MACOLA : Verujem. Ali moram da vidim da bih znao. Do tada, pazi.

(Macola izađe. Trovač se okrene ka Marku.)

                        TROVAČ(ljutito) : Objasni neke stvari tvojoj ženi!

(Izađe za Macolom. Dušan  ode do Jelene. Krene da igra sa njom. Dušan je pogleda iznenađeno i upitno.)

                        DUŠAN : Zašto?

JELENA : Ja nemam veze s njim. Ti imaš. Zato si ga i zvao na svadbu.

DUŠAN : Šta fali? On mi je glavni. On je obezbedio sve ovo.

JELENA (sa ciničnim osmehom) : I to što kažeš…

DUŠAN : Kako to misliš?

JELENA : ’Ajmo da đuskamo.

(Jelena i Dušan igraju. Uživaju. Igra postaje sve luđa i luđa. Muzika se menja u Dženana Lončarevića. Izlazi Voditeljka i staje ispred njih. Iza njih su Miki, Đani, Suzana i Sale. Smeju se, Piju iz flaše. Staju i igraju iz Dženanovu muziku. Suzana igra kao prava igračica na šipci, obigrava i uvija se oko Saleta i Đanija. Obojica igraju, Đani nekontrolisano i nepovezano, a Sale u maniru svetskih zvezda, sa odsečnim disko pokretima. Dušan i Jelena staju. Gledaju šta se dešava ispred njih. Scenski radnici ih odguraju. Dušan im objašnjava nešto na uvo. Radnici pomeraju Jelenu sa strane. Ona zbunjeno gleda u Dušana. Dušan ih opet zove. Opet im nešto šapne. Vraćaju Jelenu pored njega. Ona mu se osloni na rame. Radnici sklanjaju bilbord. Postavljaju veliki sat koji odbrojava. Pokazuje da je ostalo još devet minuta. Voditeljka staje na sredinu.)

          VODITELJKA : Dragi gledaoci, ostalo je još samo, samo malo. Znam da ste nestrpljivi i da jedva čekate da vidite šta smo spremili za vas ovog istorijskog devetog oktobra. Sigurno se pitate i zašto naš šou počinje devetog oktobra? Koja je simbolika u brojevima devet i devet i šta možete da očekujete od onoga što svi željno isčekujemo mesecima unazad. Šou je bio obavijen velom tajne, niko nije smeo da zna šta i kako će izgledati. Čak ni ljudi koji se bave šoom nisu do poslednjeg mometa znali kako će sve ovo izgledati. Još…(voditeljka se okrene ka satu. Radnici ga nameštaju i brzo se sklanju.)…pet minuta i znaćemo tačno šta je to što nam je toliko zaokupilo pažnju u proteklom periodu. Svi gorimo od nestrpljenja. A šta mislite, kome je u ovom trenutku najteže? Ko ne može da dočeka početak? Za koga je ovih četiri minuta kao večnost? Kome je i četiri sekunde previše? Reći ću vam. Onima koje ćete gledati u sledeća tri meseca, onima koji se bore za najveću nagradu ikada. Onima koji se nadaju da će ovaj šou napustiti sa milion eura u džepu i svetskom slavom. Svetskom, jer ovo je prvi pravi i kompletno smišljeni šou u Srbiji, prvi srpski izvozni proizvod u istoriji televizije. Si-En-En, En-Bi-Si, Ejč-Bi-O, svi oni imaju svoje formate. Sada ih imamo i vi. A ovi momci i devojke koji će, ne preko noći već posle pet minuta postati globalne zvezde, imaju najviše razloga da slave ovaj trenutak. Razloga, a istovremenom i briga. Jer oni su glavne zvezde ovog nesvakidašnjeg šou. I imaju tri meseca da dokažemo da nismo pogrešili u izboru.

(Trovač staje pored Dušana. Gledaju na sat koji otkucava. Voditeljka staje sa monologom. Gleda u Dušana očekujući nastavak. Trovač joj pokazuje rukom da nastavi sa pričom. )

VODITELJKA : I zato…

(Dušan vadi papir iz džepa, raširi ga i prstom pokazuje voditeljski gde da gleda. Voditeljska se osmehne sa olakšanjem.)

            VODITELJKA : Svaki rijaliti šou je isti. Mi smo posebni. Srbija je u ovom trenutku posebno mesto na ovoj planeti. Samo Srbija.

(Dušan  pokaže voditeljki da se okrene ka semaforu. Ona to i uradi.)

                        VODITELJKA : Ostalo je još malo vremena. Još samo malo i otkriće se najveće čuvana tajna Srbija.

(Dušan baci prvi papir i izvadi drugi. Voditeljka čita i široko se smeje. )

                         VODITELJKA : Veća tajna od bilo kog suda i bilo koje presude, veća tajna od toga gde su nestali milioni dolara devedesetih godina,  

(Trovač mu izbije papir iz ruke.)

                        TROVAČ (govori mu na uvo) : Šta trabunjaš, majmune? Ne bavi se politikom!

DUŠAN : Ne bavim se. Dižem saspens.

TROVAČ : Ko ti je rekao da bilo šta dižeš pominjanjem devedestih, budalo balava!

(Voditeljka panično stoji. Kreće da improvizuje.)

                        VODITELJKA : Veća tajna i od…i od toga da li Ceca ima dečka…da li su Dača i Nataša još uvek u ljubavi i da li je Čaviću ukradena zlatna medalja…ovo je , dragi gledaoci, najvažnija stvar na celom svetu. U ovom trenutku…ne na svetu, u celom svemiru. I odbrojavanje se završava…

(Voditeljka se uhvati za bubicu. Trovač dohvati mikrofon. )

                        TROVAČ : Pozovi učesnike.

(Voditeljka klimne glavom.)

                        VODITELJKA : Ukućani…ovaj, takmičari, da li me čujete?

(Svi prestaju da đuskaju. Staju jedan pored drugog. )

                         SVI : Čujemo!

                        VODITELJKA : Je l ste spremni?

(Sale, Đani, Suza i Miki se gledaju. Miki se nasmeje voditeljki. )

                         MIKI : Kako ko. I zavisi za šta?

VODITELJKA : Za početak našeg šoua.

SALE : Spremni smo.

SUZANA : Govori u svoje ime. A šta nas čeka u šoou?

ĐANI : E, stvarno, š’a ima iza ovih vrata? I ovog drugog?

(Kazaljke se sklapaju. Voditeljka staje sa strane. Trovač i DUŠAN se gledaju. Trovač je i dalje besan. Voditeljka izbaci nogu i stane u zavodljivu pozu.)

                        VODITELJKA : Srbijo, da li si spremna za početak?!

(Brojke na satu idu od deset do jedan. )

                         VODITELJKA : Srbijo, da li možeš da izdržiš?

(Brojke dolaze do pet.)

                         VODITELJKA : Srbijo, da li imaš hrabrosti?

(Brojke dolaze do tri.)

                        VODITELJKA (dere se) : Srbijo, od danas više ništa nije isto.

(Brojke dolaze do nule. Konfete padaju. Vatromet kreće. Miki, Đani, Suzana i Sale se deru. Mrak. )

 

 

 

VII

(Mrak. Jako svetlo na Macolu. Trovač dolazi do njega. Daje mu jedan papir. )

TROVAČ : Rejting je ludački. 40. Skoro četiri miliona ljudi nas je gledalo.

MACOLA : Manje nisam ni očekivao. Mislim da sve ispod pedeset nije okej.

TROVAČ : Pet miliona?

(Macola se nasmeje. )

                         MACOLA : Je l reklamirao ovo kao neviđenu stvar na svetskom nivou?

TROVAČ : Jesam.

MACOLA : Pa šta ‘oćeš onda. Ima svi da gledaju. Pogotovo kad krene glasanje, svađe, zadaci, sukobi, SMS i ostalo. Ništa ti ne brini. Samo se potrudi.

(Potapše Trovača po ramenu. Odlazi. Trovač stoji zbunjen. Sklanja se. Jaki reflektoi osvetle golu betonsku prostoriju. Bodljikava žica je  na prozorima. Nema kreveta, prljavi i umrljani madraci su svuda po prostoriji. Na srednini je zarđali metalni lavor. Miki i Đani sede na jednom madracu. Sale obilazi prostoriju dok Suzana leži. )

                         SALE : Čudno.

ĐANI : Filozof, šta je sada tebi čudno?

SALE : Očekivao sam nešto drugo.

MIKI : Šta? Da te slikaju dok šoraš?

(Đani se smeje.)

                        MIKI : Brate, ovo je rijaliti.

SALE : Znam da je rijaliti. Očekivao sam neku kuću, krevete, kuhinju, zadatke…ovde samo sedimo..u ovome…

MIKI : Možda je ovo zadatak…

SALE : Možda i jeste.

MIKI : Ali si ti previše glup da to skapiraš!

(Đani se još više smeje. Sale se ne obazire na Mikijeve opaske i nastavlja da obilazi prostoriju. Suzana se razvlači po krevetu. )

                        SUZANA : Jebote, ovoje baš neudobno. Već me cepaju leđa.

SALE : Da znaš da cepaju i mene.

MIKI : Možete malo da se «cepnete» vas dvoje, možda vas prođe.

(Đani krene da se smeje. Sale se okrene ka Mikiju.)

                        SALE : Bože, vidi se da si taksista.

MIKI : Vidi se i da si ti pederčina, što bi rekao moj drugar Đani.

SUZI : Šta nas ti prozivaš, brate? Šta? Ne sviđa mi se smeštaj, pa šta? Očekivala sam više. Najbolji šou na svetu, nepredvidivo, ludilo, nigde nema kao ovde.

MIKI : Nije te niko zajebao, (naglasi) sestro! Ovo što ima ovde nisi nigde videla. To su u pravu.

SUZANA : Ja sam mislila da ću da dođem negde da se pokažem u svom sjaju.

MIKI : Pa skini se gola, ko ti brani da se pokažeš u svom sjaju!

(Suzana skine majicu. Gole grudi joj se pokažu na sekund.)

                        SUZANA : Zadovoljan. Za pičku češ morati malo da se potrudiš…

MIKI (aplaudira) : Svaka čast, sestro! Imaš herca, nema šta. Izgleda da ćeš ti ovde da pobediš.

SUZANA : Ako mi ti ne uzmeš nagradu, momčino. Vidim da ni tebi ne ide loše.

MIKI : Ne verujem, ja nit’ bilo šta radim nit’ bilo šta govorim.

SUZANA : Zato ćeš i da uzmeš pare. Nit’ smrdiš nit’ mirišeš.

(Miki se zagontno nasmeje. Suzana se okrene Saletu.)

                         SUZANA : Ja se uopšte nisam navikla na sve ovo? A ti?

SALE :  Ja živim na određenom nivo. Mislim, ovo nije moj nivo.

ĐANI : Pa brate šta onda radiš ovde kada ovo nije tvoj nivo? Imaš lovu, pos’o, uspešan si. Šta radiš ovde koji kurac?

( Na spominjanje reči «kurac» uključi se pištalica. Đani se nasmeje.)

                         ĐANI : Šta pištiš koju pičku materinu?

(Pištanje pokrije Đanijevu izjavu. Miki se smeje.)

                         MIKI : Cenzura, matori. Dečica te gledaju.

ĐANI : Ma boli me kurac.

(Pištanje se opet čuje.)

                         ĐANI : Kraj zna ko je realan. I ko se ne folira. Šta psujem na gajbi, a ovde ću kao da budem fin?

MIKI :   Brate, to ti je cenzura u Srbiji.  Možeš opušteno da se skineš go.  Ali samo lepo da pričaš. Ili da ćutiš. Nem k’o mutavac dok ga…

(Miki simulira onaniju. Đani se glasno i napadno smeje.)

SUZANA : Jao, krsta! Mora da sam dobila. Čim me bole, sigurno je to u pitanju.   

                        SALE : Je l ti hladno?

ĐANI : Javio se «fensi» . E, fensi, nisi mi odgovorio na pitanje?

SALE : Koje pitanje?

(Sale seda kod Suzane. Počinje da cvokoće. Suzana se prenemaže. Miki se smeje. Đani ustaje. Na tabli gde je bio bilbord i reklama pojavljuju se brojevi za SMS glasanje.)

             ĐANI : Koji si..pardon…naći ću bolju reč…zašto si ulazio ovde kada si tako jeb…pardon još jednom..kada si tako…(Đani se zamisli, traži pravi izraz)

                        MIKI : Prokleto kul…

            ĐANI (ushićeno) : E, to brate moj. Kada si tako prokleto kul zašto si  ulazio ovde?

SALE : Nema šta ja tebi da objašnjavam ni da se tebi ispovedam. Ispovedaću se gledaocima.

MIKI : Pa svi ovo gledaju. Gledaju te milioni.

(Sale napravi lice kao da je tek sada shvatio da ga gleda cela zemlja. )

                        SALE : Ja ću da se ispovedim na mestu predviđenom za te stvari.

MIKI : Matori, kako za sada stoje stvari jedino da gurneš glavu u lavor i da se tamo ispovediš. Mislim da su jedine prostorije ove koje vidiš. A ovde možeš da se ispovedaš samo nama.

SALE(ironično) : Hvala ti na ponudi.

MIKI : Molim, lepi, molim. Vidiš da Miki misli na tebe.

(Miki mu se ironično nasmeje.)

                         SALE : Super, pošto ja ne mislim na tebe tako da…

MIKI : Tako da šta? Šta? Mogu da budem siguran da nećeš malo da me?

SALE : Siguran si ti i ovako.

MIKI : Nisam baš.

SALE : Zašto?

MIKI : Ne bih voleo da i mene zabole leđa kao tebe.

(Đani se smeje.)

                         ĐANI : Naduvaj ga, brate!

(Đani se namesti gleda čas u Mikija čas u Saleta.)

             SALE : Tebe sigurno neće zaboleti. Vidim da si navikao da spavaš u ovakvim uslovima. Mislim, razumem te. Teško je sada u Srbiji. Ne može svako da živi normalno. Mora neko i da….mislim, bez uvrede, ali mora nekome i da bude malo teže…

ĐANI : E i ti nešto normalno da kažeš od kada si ušao!

(Miki ljutito pogleda Đanija. Đani shvati da se prevario. Pokunji se i sedne na dušek. Suzana legne na stomak. )

                        SUZANA : Uh, kako me bole leđa. Ovo je neizdrživo.

MIKI : Zar te nisu bolela krsta do malopre? Odluči se, sestro! Meca ili išijas!

(Miki se nasmeje samom sebi.)

                        SUZANA : Dođi ovamo da me proveriš, majmune!

(Miki ustaje.)

                        MIKI : Evo stižem!

(Miki odlazi do Suzane. Sklanja Saleta sa dušeka.)

                         MIKI (Saletu) : Oprostite, molim Vas. Samo malo.

(Lagano ga gurne sa dušeka. Sale padne na pod. Uvređeno se pokunji i ode do prozora preko koga je stavljenja bodljikava žica. Miki stavi ruke na Suzanina leđa. Suzana se trgne. )

                         SUZANA : Šta radiš, bre, to?

MIKI : Hoćeš da te neko izmasira ili nećeš? Nemoj da si se džabe namestila u pozu.

(Suzana legne. Miki krene da je masira. Suzana se opušta. Miki prelazi rukama preko njenih leđa. Suzana blago stenje kada Miki naiđe na neko bolno mesto.)

                         SUZANA : Aaaa…tu!

(Miki je masira veštim pokretima.)

                         MIKI : Ovde si baš ukočena.

(Miki je masira. Suzana se opušta. Đani voajerski posmatra scenu. Sale se pravi da ne primećuje, ali s vremena na vreme radoznalo baci pogled na ono što se dešava na dušeku. )

                        MIKI : Ajde sada da proverimo čuvena krsta…

(Miki krene da se spušta prstima prema Suzaninoj karlici. Suzana uzdiše, više od uzbuđenja nego od bola. )

MIKI : Je l ovde boli?

(Miki joj stavlja ruku skoro u gaćice. Suzana uzdahne.)

                        SUZANA : Tu, tu…baš boli…

MIKI : Sada ćemo da sredimo. Ja sam fizioterapet.

SUZANA(stenje) : Aaaa…stvarno…onda bi mogli da ponovimo ovo…mislim kada izađemo..

MIKI : Polako, nismo još završili.

(Miki spušta ruke prema dole i masira Suzanu. Ide odozgo ka dole i prelazi joj preko kukova i karlice. Polako se spušta prema dole. Zavlači ruke u gaćice. Suzana se trgne. Stenje još glasnije. Uživa. )

                        MIKI : U, ovo ukočenje ti baš ide do dole. Svuda su ti čvorići.

SUZANA : Ahhh, stvarno…mislim…mislim…je l’ to opasnooo?..ahhhaaa…možeš to da rešiššššš?

MIKI : Nisam siguran…moram još da vidim…

(Miki spušta ruke niže, preko Suzanine zadnjice. Stiže  skoro do Suzaninog međunožja. )

MIKI : sad ćemo da vidimo…uuu…ovde je gadno…

(Suzana stenje. Đani sve gleda sa vojarskim uzbuđenjem. Sale sklanja glavu. Ne može da gleda. )

                        SALE  : Ajde…se masirajte negde drugde…

MIKI : Ne  može sada…sada smo skoro našli problem…evo…evo ga…tu je taj…čvorić…

(Suzana poskoči. Pornografski izdahne. )

                         MIKI : I samo da znaš…

SUZANA(dahtajući) : Ahhh…ššštaaa?

MIKI : Nisi dobila.

(Miki kreće otvoreno da zadovoljava Suzanu. Ona se baca na njega. Mrak. Svetlo na Dušana koji gleda šta se dešava. U ruci drži novine. Na naslovnoj strani je velikm slovima napisano : «Sex u kući prvo veče». Jelena mu prilazi. Gleda u njega.)

           JELENA : Nije ti dosta što ceo dan gledaš u njih, pa sada moraš i gajbi da ponavljaš isti ritual?

DUŠAN : Ma vidi koje je ovo ludilo. Ovi se fircaju već prvo veče. Kakvi ludaci. Pogledaj novine. Dobili smo veći naslov od belog šengena i derbija kola.

(Pokazuje joj naslov, pa nastavi da gleda u Suzanu i Mikija u mraku.)

                        DUŠAN (samozadovoljno) : Ovo je totalno ludilo. Savršeni su. Samo da mi odma’ ne izlete.

(Jelena mu se baci u krilo.)

                         JELENA : A mene si zaboravio, je li, mužiću?

DUŠAN (preko Jeleninog ramena) : Čekaj, samo da bacim pogled…

(Jelena mu lupi šamar. Dušan se trgne.)

                        JELENA : Po ceo dan nisi kod kuće, sediš tamo i gledaš, pošto nešto i ne vidim da režiraš, ove majmune. Sada, kada se vratiš kući i kada bih da te imam malo za mene, sediš i opet ih gledaš.

(Dušan ćuti.)

                        JELENA (dere se) : S ovim sranjima i primitivcima zaglupljujete već priglupi narod. Ajde što ih zaglupljuješ, zabole me za šofere, frizerke, kozmetičarke i pumpadžije koji ovo gledaju, nego zaglupljuješ i sam sebe. Samo kenjaš o njima i njihovim akcijama : «Ovaj se popišao, ovaj je glup, ovaj je klempav, ova voli da se kara, ovaj je rekao «pička ti materina» u prajm tajmu».

(Na pominjanje «pička ti materina» se oglas cenzorsko pištanje. Jelena udari šakom o stolicu na kojoj Dušan sedi. )

                         JELENA : Gde si? Je l si tu? Šta se desilo sa nama?

(Dušan  ćuti.)

                         JELENA : Nisam ni videla proces u kome se menjaš, u kome nestaješ, u kome mi nestajemo jer…(zastane) nikada nisi tu. Samo su ovde ti ljudi, ovde u kući, tamo gde ih snimaš, samo živim sa njim. A oni samo postoje i ne rade ništa! Ništa! Niti znam šta će biti sa njima…ni sa nama…samo stojimo..i mi i oni…

DUŠAN : Ljubavi, to je samo..tri meseca…

JELENA : Ne mogu da izdržim ni tri dana! Ni jedan sat! Ni minut više!

(Jelena počinje da plače. Dušan seda pored nje. Pokuša da je pomazi. Ona mu sklanja ruku. Dušan zavuče ruku u unutrašnji džep. Daje neke papire Jeleni. Jelena ih uzme u ruku. Prvo ih ne gleda, onda baci pogled na njih. Odjednom, prestaje da plače. )

                         DUŠAN (ushićeno) : Pogledaj, ajde…

(Jelena gleda. Odjednom, osmehne se.)

                         DUŠAN : Morao sam da ti se odužim što me trpiš…davno sam ti obećao…

JELENA : Ne mogu da…pet zvezdica?!

(Dušan se osmehne. )

                         DUŠAN : Sejšeli, here we come!

(Zagrli Jelenu. Ona je još uvek ljuta. On je jako grli. )

                         DUŠAN : All inclusive.

(Nasmeje se. Dušan je zagrli.)

                        DUŠAN : Slušaj, ovo je samo posao. Sada moram ovako, ali sve ovo će biti prošlost za samo tri meseca. Veruj mi.

                        JELENA : Stvarno?

DUŠAN (vrti aranžmanima) : Ovo je dokaz.

(Jelena ga zagrli. On je jako zagrli. Poljubi je strasno. U drugom planu, Miki i Suzana se valjaju jedno po drugom imitirajući pornografski seks. Jelena pusti Dušana sa osmehom.)  

                         DUŠAN : Izvini za sve. Volim te.

(Jelena se nasmeje.)

JELENA (uz veliki osmeh) :  I to što kažeš : sve je ovo posao. Samo je bitno da mi idemo.

(Romatično se ljube. Mrak. Potpuni. )    

 

 

 

 

 

VIII

(Ukućani leže na madracima. Miki stoji na prozoru i gleda napolju. Suzana se okreće po madracu. Sale se nasloni na prozor. Suzana se budi u znoju. )

 SUZANA (uplašeno) : Miki!

SALE (tiho) : Iskuliraj. Probudićeš druge.

(Suzana se trgne. Niko se ne budi. Sale stoji kod prozora. Suzana ustaje prekrivena pokrivačem. )

                        SUZANA : Što ne spavaš?

SALE : Ne mogu. Sve mi je nešto…ovde…(stiska se na sredini grudi.)

                        SUZANA : Malo si se uzbudio! Nema frke. Samo se opusti…

(Suzana krene da ga mazi po grudima. Sale se meškolji.)

                         SALE : Šta je sad ovo? A gospodin Miki iz džiberskog dela?

SUZANA : Nije mi se dopalo kako se odnose prema tebi. Uostalom, ne znam šta može on da mi ponudi. Ja sam ozbiljna devojka…i trebaju mi ozbiljni prijatelji..muškarac na koga mogu da se oslonim, a ne dripac ili klinac…

SALE : Čudno, nisi mislila da je dripac pre sat vremena.

SUZANA : Čudno, ti prvi znaš da moraš da se prilagodiš….ono, kada ne možeš odmah da ga pobediš, pridruži mu se…

(Suzana ga mazi po grudima. )

                         SUZANA : Nego, ako nas ovde ostane četvoro, a sigurno će biti nekih nominacija..neko će morati da glasa za nekoga…ili protiv nekoga…

SALE : A ti bi da ostaneš ovde što duže?

SUZANA : Zar ne bismo to svi želeli?

(Sale uzme Suzaninu ruku i spušta je prema svom stomaku.)

                        SALE : I šta mi nudiš?

SUZANA : Nudim ti da te opustim od tenzije…

(Krene da mu spušta ruku niže, sve do pantalona.)

                         SALE : A očekuješ?

SUZANA : Očekujem da me podržiš.

SALE : Shvataš da te sada gledaju svi? Ovo se sve prenosi. Svaki teelvizor u Srbiji vidi kako mi skoro češeš muda i nudiš se da bi ostala ovde.

SUZANA : Ja radim ono što bi sve devojke uradile. One nemaju herca da urade to javno, ali imaju herca kada se napiju i odu na splav da puše za dva koktela. Ja ću za svoja pušenja da odem kući slavna i sa milion eura u džepu. Ko je bolje prošao? Ti se baviš biznisom, reci mi stručno mišljenje….

SALE : Videćemo na kraju. Ko izađe odavde sa milion eura taj je pobedio.

SUZANA : Potrudiću se da to budem ja.

(Klekne. Raskopča pantalone Saletu. Sale se nasmeje.)

                         SUZANA : I šta kažeš na ponudu?

SALE : Nije loša.

(Suzana krene da mu svlači pantalone.)

                         SALE : Ali ima jedan mali uslov.

(Suzana zastane.)

                        SUZANA (besno) : Kakav sad uslov?

SALE : Ja glasam za tebe, a ti glasaš protiv Đanija. To jeste, bolje zvuči ovako : ja glasam za tebe, ti glasaš za mene.

SUZANA : Kako da glasam protiv njega? On je lud.

SALE :  Sve ima svoju cenu. Uostalom, svi te vide i čuju tako da nećeš mnogo da izgubiš. Ako pristaneš, možeš samo da dobiješ. Ako ne pristaneš, isto ti je!

(Sale zakopčava svoj šlic i diže pantalone. Suzana se besno okreće. )

                         SUZANA : Puši kurac!

SALE : Dušo, to je tvoj posao.

(Sale se nasmeje.)

                        SUZANA : Ima prvi da letiš napolje, sada ćeš da vidiš.

SALE : Videćemo. Nisam baš siguran.

SUZANA : Tri protiv jednog.

SALE : Nemoj da misliš da su drugari toliko dobri drugari kao što izgleda. A i ovaj što si se družila sa njim sigurno neće biti srećan kada sazna da si htela da se «družiš» i sa drugima na isti način.

(Suzana priđe Saletu).

                        SUZANA : Zgaziću te, je si li me čuo, pička ti materina pederska!

(Miki se okrene u snu. Suzana se uplašeno okrene ka Mikiju.)

                        SALE : pazi da ne probudiš dečka.!

(Jako reflektorsko svetlo obasja prostoriju. Đani skoči sa madraca kao oparen. )

                         ĐANI : Razumem, gospodine Kapetane! Ubi, zakolji, da Šiptar ne postoji!!!

(Miki se razbudi.)

                        MIKI : Šta je ovo, koji kurac?

(Sale i Suzana pokriju štite oči od zaslepljujućeg svetla. Đani pogleda u njih dvoje. Vidi Saletove otkopčane pantalone i Suzaninu koje se diže sa kolena. Đanijevo lice postane ludački veselo.)

                         ĐANI : Opa, vidi malu fufu!

(Suzana krene prema Mikiju koji još uvek spava. Đani je presretne i opali joj šamar. Sale se nasmeje. Suzana padne na kolena. Drži se za obraz i plače.)

                         ĐANI : Nema igranja sa pederima, mala!

(Đani kreće da skida trenerku. Češe međunožje.)

                         ĐANI : Mala, kad si krenula svima što bi ja bio glup? Možda ti se moj svidi najviše…

(Đani krene da se ceri.)

SALE (ozbiljno) : Nemoj da me nazivaš pederom, jesi li me čuo?

ĐANI (cerekajući se) : Da nećeš možda da me jebeš za kaznu, a, lepi? Dirao sam ti fuficu!

SALE : Zabole me za nju. Neka raspravlja njen dečko s njom. I ja bih je oplaveo da sam na njegovom mestu.

(Miki zahrče. )

                         SALE (s perverznim osmehom) : Ali izgleda da i njega zabole kome ona nudi svoje usluge…

(Đani se okrene ka Saletu.)

                        ĐANI : Ti stvarno hoćeš da dobiješ preko pičke,a?

SALE : Ajde da te vidim.

(Đani krene prema Saletu. Suzana ga uhvati za testise i stisne iz sve snage. Đani urlikne od bola i savije se do zemlje. Suzana ga drži jako.)

                        SUZANA(plačući) : Kako si to mogao da mi kažeš? Kako? Reci mi…

(Đani se presavija od bola.)

                        ĐANI : Ne znam…stvarno…

SUZANA(plače, drži Đanija za testise) : A smatrala sam te za druga. Nisam htela da glasam protiv tebe…a on je tako tražio..dok si spavao…

                        SALE : Vidi malu kurvu što laže. A kako si onda htela da glasam za tebe? Da ne bih glasao za tebe moram da glasam protiv nekog?

(Suzana stisne Đanijeve testise još jače. )

                        SUZANA : Mislila sam da glasaš za mene. Ti imaš posao, život, karijeru, a meni…meni je ovaj šou sve..šta da radim posle ovoga?

ĐANI (bolno) : Mogla bi mene da pustiš,a?

SUZANA (plačući) : Čekaj, ne pričam sada sa tobom.

(Stisne ga još jače. Đani se savije od bolova. Pada na pod. )

                         SUZANA(kroz plač) : Meni je ovo jedina šansa da napravim nešto u životu. Šta da radim ovako? Dva puta sam imala abortus, ostavila su me tri dečka, sa svakim sam bila po tri godine. Bila sam ljubavnica oženjenom čoveku godinu dana kada sam došla ovde. Stalno mi je govorio da će sutra da se razvede, prekosutra, nakosutra, sledećeg meseca. Sa njom je kao zbog dece, a me nije smeo ni prijatelj na Fejsbuku da bude da ga ona ne bi otkrila, kao uzeće mu pare, decu, sve… Drugove sam terala da ga stavljaju kao prijatelja samo da mu vidim fotografije, da vidim da li ima neka naznaka da će biti sa mnom. A on svaki album sa ženom, venčanje ovo, letovanje ono, krštenje onakvo, slava onakva.

Na kraju sam mu rekla : «Idi, vrati se kod žene, nemoj više da me ubijaš. Jer ako nastaviš ja ću da ubijem sebe.«

(Suzana brizne u plač. Sale je gleda. Đani se previja od bolova.)

                        SUZANA(jeca) : Ako sam ovde kurva bar ću nešto napraviti u životu. Ovako sam bila kurva džabe.

ĐANI(bolno) : Žao mi je, sestro…stvarno…

SUZANA : Prvo se izvini, pa ću da te pustim.

ĐANI(bolno) : Izvini…da sam znao sve ovo nikad te ne bi odvalio…

SUZANA : Okej.

(Suzana ga pusti. Zagrli ga.)

                        SUZANA : Ti si okej, sasvim si kul.

ĐANI : Imaš stisak kao muško. Svaka ti čast.

SUZANA : Hvala na komplimentu.

ĐANI : Nema na čemu…

(Sale ih gleda podsmešljivo.)

                        SALE (Suzani): Jebi ga. Ne može svako da bude srećan i uspešan.

(Suzana mu ne odgovara. Samo grli Đanija. Reflektori počinju jače da svetle. Miki se budi. )

                        MIKI (u magnovenju) : Šta se ovde dešava?

(Diže se iz kreveta. Vidi Suzanu u zagrljaju sa Đanijem. )

                         MIKI : Matori, je l treba da zapevam onu od Neše Leptira : «On će po noći, ja po danu»

ĐANI : Brate, nije..devojka ima baš tužnu priču..nisam ja ništa sa njom..majke mi moje Radojke…

MIKI(peva) : „Daj, daj, daj mi daj…Dečko, ‘ajde oladi…“

(Đani ga pogleda besno i nervozno. Suzana mu se mršti. Miki se smeje.)

                        MIKI : Opušteno, matori. Znam ja kako će sve to da ide.

(Suzana pušta Đanija iz zagrljalja.)

                        SUZANA (ljutito) : A šta ti to znaš? Da i ja čujem…

MIKI : Opušteno. Znam da je ovo rijaliti i ovde smo da pravimo šou.

                 SALE : Ova rupa je dovoljan šou i bez mene. Mislim da ste vi sasvim dovoljni…

(Sale odlazi do vrata i udara u njih.)

                         SALE : Pustite me. ‘Oću napolje.

MIKI : Vidi šmekera! Ne voli dečlo da se takmiči.

SALE : Ovo nije izazov, ovo je parada debila.

MIKI : Brate, onda si i ti debil. Čim si pristao da budeš na paradi. Ili možda voliš parade generalno. Samo neke druge parade. Onako…pink parade…

(Miki se smeje samom sebi.)

SALE : Ne volim parade u kojim moram tebe da gledam, to je sigurno.Izlazim, pa ću da ostavim vas debile da se ovde zajebavate. Ja sam ozbiljan čovek.

(Sale nastavlja da udara. Svetla su sve jača. )

                        SALE (na pojačana svetla) : Dobro je, već sam pomislio da nema nikoga dežurnog.

(Sale počinje da viče. )

                         SALE : Pustite me napolje!

(Nema odgovora. Miki se nasmeje.)

                         MIKI (viče) : Pustite ga napolje. Neće dečko da bude debil, a nije u redu da mu se ne ispuni želja!

SALE : U pravu je ova fuksetina. Vi nemate ozbiljan život, imate jadne, socijane priče. Jednostavno – sirotinja. Ja ionako imam previše posla.

MIKI : Care, reci mi koliko zaradiš mesečno?

(Miki odlazi u ugao prostorije. Sale ga pogleda iznenađeno. Suzana opet legne u Đanijev zagrljaj. Đani je mazi po leđima.)

                        SALE : Zar je to bitno?

MIKI : Dobro, je l zaradiš 1200 eura?

(Miki otkopčava pantalone. Kreće da urinira u uglu.)

                        MIKI : Ne obraćaj pažnju. Slušam te ja sve. Reci.

(Sale se upredobi.)

                         SALE : Zavisi.

(Miki urinira. )

                         MIKI : Nemoj «zavisi» nego reci da ili ne. Obično, da li prebaciš toliko?

                         SALE(posramljeno) :  Pa…ne!

(Miki završava sa uriniranjem. Pravi pokrete otresanja.)

                         MIKI : Ja toliko zaradim svaki mesec od vožnje. Malo aerodrom, malo «kvaka», malo pozivi, malo radim za ambasade i tako. A reci mi, odakle si?

SALE : Kako odakle?

                        MIKI :  Iz kog kraja u gradu? Ja sam sa Dorćola.

SALE : I ja živim na Dorćolu.

MIKI : Gde si rođen? Gornji ili donji? Luka ili gore, Dositejeva?

(Sale je zbunjen.)

                        SALE : Pa ne, ja tu živim…živim dole ispod..tamo gde staje 26..onaj soliter…

MIKI : Ja sam rođen u Cara Dušana, A ti?

SALE : U Valjevu.

(Miki se nasmeje. )

                         MIKI : A tvoja je gajba na Dorćolu? Kolika je?

SALE(zbunjeno) : Ne, iznajmljujem…trenutno…od jedne gospođe…

MIKI : Dakle, iznajmljuješ špajz. To iznajmljuju babe sa Dorćola.

SALE : Nije, to je..garsonjera…

MIKI(nasmeje se) : Izvini, molim te. Nije špajz nego garsonjera. Moja gajba je četvorosobna. A koja kola voziš?

SALE : Pa ja sam u centru..nije da mi treba…mogu sve peške…ili nekada taksijem..a i prevoz je sada sasvim pristojan….

MIKI : Taksiram sa Mercedesom, «S» klasa, a privatno idem C peticom.

(Miki dolazi do Saleta. Potapše ga po ramenu.)

                        MIKI : Dakle, nisam sirotinja. Niti imam socijalnu priču. Nisam jadan i imam život. Za tebe baš i nisam siguran.

(Okrene se ka raflektorima. Miki krene da se smeje.)

                        MIKI (dere se) : Pustite ga. Ima dečko obaveze i neće da bude sa klošarima.

(Sale ostane bez komentara. Miki ga potapše po ramenu. Daje mu vizit-kartu.)

                        MIKI : Javi se kada izađem. Vozim te ja po boljoj ceni ako negde žuriš.

(Reflektorima.)

                        MIKI : Ajde, momak čeka!

(Semafor sa SMS glasovima pokazuje da najviše glasova imaju Miki i Sale, Đani je treći, a najmanje ima Suzana. Broj prstiglih SMS glasova je jako veliki. Trovač gleda u semafor. Smeje se.)

   

                        TROVAČ : Kao naručeno.

(Trovač uzima megafon u ruke. )

                        TROVAČ : Unesite!

(Otvaraju se vrata. Sale krene prema njima.)

                        SALE : Hvala Bogu da ste čuli.

(U prostorije padaju tri bejzbol palice, novine i akumulator. Vrata se zatvaraju. Sale počinje da lupa po njima.)

                         SALE (dere se) : Hej, otvorite, otvorite!

(Sale počinje da se trese od straha. Miki prilazi stvarima koje su unesene i uzima jednu bejzbol palicu u ruke. Imitra da udara sa njom. )

                         MIKI (Đaniju i Suzani) : Vidi, mogu da uradim «home run»…ha ha ha…

(Gleda u ostatak stvari. Uzima akumulator u ruke.)

                        MIKI : Mogli su nešto bolje od ovog apatinskog.

(Trovač se smeje. Dušan dolazi, ispijen, sa velikim podočnjacima.)

                        DUŠAN : Je si li ih gledao? Glasovi nenormalno dolaze…ovi se heftaju od početka…

TROVAČ : Heftanje tek sada počinje. Sada kada krenu igre.

(Trovač vezuje megafon za ozvučenje. Daje megafon Marku.)

                        TROVAČ : Hoćeš ti?

                        DUŠAN : Šta? Treba da smišljam u dva ujutro?

(Daje mu papir.)

                         TROVAČ : Što da smišljaš kada postoji scenario. Samo udri.

(Dušan otvara papire. Uzima megafon)

                        DUŠAN (modeliranim glasom) : Dobro veče! Dobrodošli u Logor!

(Đani se nasmeje.)

                         ĐANI : Bolje te našli, Logore!

(Svi se smeju sem Saleta koji je prestravljen. Dušan nastavlja da čita sa papira.)

                        DUŠAN(modulisanim glasom) : Sa prostorom logora ste se već upoznali. Sada je vreme da se upoznate sa pravilima.

MIKI : E, hvala ti, Veliki direktore. Ili upravniče? Ne znam koja ti je funkcija Trebalo bi da se predstaviš.

(Trovač pokazuje Dušan koji deo da čita sa papira.)

                         DUŠAN(modulisano) : Ja nemam funkciju. Javiću se sada i nikada više. Ostalo je sve na vama.

SUZANA : Kako nama? A pravila?

DUŠAN(modulisano) : Pravila ne postoje. Sem jednog.

ĐANI : Koje je to pravilo?

(Trovač zaustavlja Dušana. Osvetljava prozor. Miki se okreće. Odlazi do prozora. Pogleda kroz njega. Zaprepasti se. Okrene se napred. )

                        MIKI : Šta je ovo koji kurac?

(Trovač pokaže deo koji bi Dušan trebalo da čita.)

                        DUŠAN (modulisano): Ovo je logor.

MIKI : Pa šta ako je logor? Objasni mi šta je ono napolju?

(Sale se zatrčava. Gleda kroz prozor. Hvata se za usta i počinje da povraća. Dušan je zbunjen. Gleda uplašeno u papir. Trovač mu pokazuje šta da čita.)

                         DUŠAN (modulisano) : Pravila Logora su : jedni su čuvari, a jedni su zatočenici. Od snage čuvara zavisi šta će biti sa zatočenicima. Zatočenike mogu samo da spasu SMS glasovi publike ili milost čuvara koji će, umesto njih, postati zatočenici.

MIKI : A šta ako nećemo da se delimo?

DUŠAN (modulisano) ; Onda ste svi zatočenici. Kao zatočenici bivate odmah…(Dušan  zastane) eliminisani iz daljeg šoua.

(Đani pogleda kroz rešetke. Pokuša da ih nekako isčupa. Suzana sedne na madrac i gleda u prazno. Dušan je zgrožen. Ne može više da čita. Trovač mu nabija papir ispred i tera ga da nastavi. Marku je muka. Trovač mu nabija mikrofon u usta.)

                         DUŠAN(modelirano) : Onaj ko ostane zadnji odlazi kući sa milion eura. Milion. Glasovi publike odlučuju ko je bio najbolji stražar, a najgori stražar postaje zatočenik.

MIKI : I šta sada mi ovde da radimo?

(Trovač uzima megaofon od Dušana. )

                        TROVAČ (modelirano) : Znate šta se radi u logorima. Po SMS glasovima iz cele Srbije prvi zatočenik u logoru postaje…

(Trovač pravi dramsku pauzu. )

                        TROVAČ (nastavlja) : Suzana. Ostali su čuvari. Srećno.

(Trovač prekine da govori. Suzana ne reaguje. )

                        SUZANA : A mislila sam da ću se izvući.

(Dušan gleda šokirano u Trovača. Miki i Đani stoje bez reči. Sale se polako diže iz svog ugla. )

                         TROVAČ (Marku) :   Niko nije imao muda da napravi ovako nešto.

(Pokaže mu prstom na semafor. SMS glasovi kreću da dolaze. Suzana dobija sve više i više glasova.)

                        TROVAČ : Imaš li ti muda da ostaneš?

(Dušan ga gleda bez reči. Trovač se nasmeje. Potapše ga po ramenu.)

                         TROVAČ : Tako sam i mislio.

(Sale ustaje.)

                        SALE : Ko ih jebe! Ne mogu da nas drže ovde. Samo ćemo da odbijemo da idemo.

(Dušan gleda u ćeliju sa logorašima. Pritiska dugme. Vrata se otvaraju. )

                         MIKI : Izvoli, izađi. Sigurno ćeš da prođeš dobro.

(Sale kreće da trči prema izlazu. Suzana se digne, pogleda kroz prozor. Prestravi se. )

                        SALE : Ako ste vi glupi da se zadržavate ovde i mučite jedni druge, izvolite. Meni se živi. (dere se) Pusti me napolje. Hoću da izađem, Veliki upravniče. I da te odmah stavim u novine.

(Uzima svoje stvari sa dušeka. Suzana mu pritrčava.)

                        SUZANA : E, nemoj!

SALE : Ma, zabole me! Neću više da budem među ludacima. Ne brini, čim izađem ima odma’ da se proslavim.

                        SUZANA : Kako to misliš?

SALE : Ima da budem nacionalni heroj. Zaustavih brutalni eksperiment najgledanije televizije. Već vidim sebe svuda : od heroja godine «Večernjih novosti» do editorijala u «Storiju». Ajde zdravo, glupaci.

SUZANA : Mogu ja sa tobom?

(Sale zastane. Pogleda je. Pomazi je po obrazu.)

                        SALE (sa osmehom) : Ne. Dobila si najmanje glasova.

(Sale potrči i izađe napolje.. Suzana krene za njim. Vrata se automatski zatvore. Suzana udari o vrata. Dušan isključuje zvuk. Čuju se dva pucnja, ali njih čuju samo logoraši. Suzana kreće da plače. Miki gleda u stvari koje su dobili. Uzima bejzbol palicu.)

                        MIKI : Pa izgleda da nema druge.

(Hvata Suzanu. Ona se otima Udara je. Baca na madraca. Svlači pantalone. Kreće da je siluje. Dušan gleda. Baca svetlo na silovanje. Đani gleda sa čuđenjem. Miki leže na Suzanu. Okreće se ka Đaniju. )

                         MIKI : I ti si čuvar. Šta čekaš? Stani u red.

(Đani staje iza Mikija. Svlači pantalone. Miki nastavlja da se naslađuje. Suzana prestaje da daje otpor. Glasovi stižu. Mrak na logoraše i čuvare. Voditelj staje ispred njih. Govori u mikrofon. )

                         VODITELJ :  Preostali logoraši Suzana, Miki i Đani su shvatili poentu logora i krenuli u samoinicijativno izvršavanje zadataka. Miki i Đani su vrlo revnosno prihvatili svoje uloge čuvara, ali je Suzana, za sada jedina logorašica, dobila najviše SMS glasova od publike. Pitanje je da li će se situacija promenti već u sledećoj rundi ili će Miki ostati neprikosnoveni čuvar sa najviše glasova. Pozicija njegovog kolege i najboljeg druga Đanija je najviše uzdrmana. Šta će se dalje dešavati, videćete u Logoru. Svakodnenvi lajv strim vam omogućava da ne ostanete uskraćani ni za jedan trenutak ovog uzbudljivog i nikada do sada viđenog šoua. Na kraju ostaje samo jedan : da li će to biti čuvar ili logoraš, videćemo svi zajedno!

(Mrak.)

 

 

IX

(Master šoua i montaža. Gomile uključenih televizora sa kojih ide slika iz šou. Voditeljka stoji ispred. Smeje se.)

                        VODITELJKA : Situacija postaje sve vrelija i vrelija. Suzana je sa brojem svojih glasova izbacila Mikija sa čelne pozicije dok je Đani sada sigurno postao jedan od logoraša. Uloge se menjaju, kako će prva čuvarka izdržati promenu uloga videćemo sada. Od danas uvodimo novi, ekskluzivni sadržaj u naš šou. U desnom donjem uglu vašeg TV-a je licitacija. Ko da najmanju jedinstvenu ponudu može biti vlasnik nove Škode Fabije ili ekstra opremljenog stana u novogradnju. A gde je stan? U naselju «Sunčani rov», najatraktivnijoj lokaciji u Beogradu. Kako do stana ili novih kola? Samo pošaljite vašu najnižu jedinstvenu ponudu u ovoj licitaciji kao SMS na 95 95 i na korak ste od ostvarenja sna. Ali to nije sve : u gornjem desnom uglu je SMS kviz vezan za život naših logoraša! Današnje nagradno pitanje glasi : Da li je Suzana bili u braku ili je bila samo ljubavnica oženjenog čoveka? Na ekranu vidite brojeve na koje možete ostavljati svoje odgovore. Sve novine i mediji bruje o Saletovom izDušannom nestanku. Niko nema pojma gde je otišao, izbegao je čak i razgovore sa našim novinarima. U istragu se uključila i policija i vrh naših vlasti, ali svi smo uvereni da je Sale dobro i da će se javiti u našu emisiju «Logoraški ručak» kako bi nam ispričao zbog čega je napustio logor pre nego što je šou i faktički počeo. Do novog lajv uključenja, licitirajte, učestvujte u kvizu i uživajte uz nove dogodovištine iz Logora. A sada uključenje, a pre toga, nekoliko poruka od naših generalnih sponzora.

(Voditeljka staje. Dušan dolazi u «master». Gleda u televizore. Seda u fotelju. Okreće se i gleda po televizorima. Uzima spisak sa zadacima. Semafor sa glasovima se uključi : Suzana ima najviše glasova, prati je Miki. Đani je na dnu. DUŠAN se nasmeje. Pripremi novi papir. )

                         DUŠAN (za sebe) : Kum na kuma. Stari, srpski običaj.

(Dušan besno baca papire. Uhvati se za glavu. Očajava. Na vrata ulazi Ruža, u sivom odelu sa roze kravatom.)

                         RUŽA : Dobar dan, mladiću.

(Dušan se okrene. Prepozna Ružu. Zapanjen je.)

                         DUŠAN : Dobar dan.

(Ruža mu prilazi. Pruža mu ruku. Rukuju se. Dušan je zbunjen.)

                        DUŠAN : Izvolite.

RUŽA : Hvala.

(Ruža seda u fotelju. Gleda u «master».)

                        RUŽA : Jako dobro ste opremljeni. Sjajno, sjajno.

DUŠAN : Hvala vama.

(Ruža ga gleda. )

                         RUŽA : Video sam Vam oca. Sjajno izgleda, jako se dobro drži.

DUŠAN : Vi znate moga oca?

RUŽA : Ja sam dugo u ovom poslu, znam sve učene i pametne ljude u Srbiji, a Vaš otac je, nesumnjivo, jedan od njih.

DUŠAN : Hvala na komplimentu.

RUŽA : Zaslužio ga je. Pozdravite ga puno kada ga vidite.

(Nasmeje se Dušanu. Dušan mu odgovori odobrovoljenim osmehom. Ruža se vrti u fotelji.)

                        RUŽA : Kolege i ja smo gledali ovaj vaš program. Jako je to hrabro. I Vi to jako hrabro radite.

DUŠAN : Nisam samo ja, tu je ceo tim.

RUŽA : Čuo sam da ste Vi glavni.

(Dušan se izneadi.)

                         DUŠAN : Ko Vam je to rekao?

RUŽA : Oni koji stoje ispred svega ovoga. Ne morate da se plašite. Ja a i moje kolege smo zadovoljni. Čuli smo i da je gledanost neverovatna. Potukli ste i prenose  utakmica naših ponosnih «Orlova», Dnevnik, pa čaki Skupštinu. Svaka čast.

DUŠAN : Slušajte, cela ova stvar je malo…previše. Meni je to jasno.

RUŽA : Vidite, ne morate da se pravdate. Niko Vas ne optužuje. Moramo da budemo hrabri u novim vremenima. Kao što sam se i ja menjao, tako se menja i društvo i država. Ne može sve uvek biti isto.

DUŠAN : Ipak, mislim da je koncept malo prešao u nešto što i nije televizija. Mislim da smo preterali.

RUŽA : Ovo društvo kao i vlast moraju da se prilagode novim trendovima. Nije u redu ni otpuštati ljude, ali znate kako je : kriza je duboko zašla u sve pore društva i ljudima je potreban neki ventil.

DUŠAN : Ne razumem.

(Ruža se približi Marku. Osmehne mu se u lice.)

                         RUŽA : Ventil može da bude izlazak na ulicu i razbijanje, tuče, odlazak na stadion i guranje baklje u usta nekom nevinom čoveku. Ili ventil može da bude najgledanija televizijska emisija u državi. Vi izaberite?

DUŠAN : Ne biram ni jedno ni drugo.

RUŽA : Bez uvrede, Vi ste u manjini. Televizija je zabava za milione. Pored toga što ih zabavljate, Vi ih i držite na sigurnoj distanci.

DUŠAN : Sigurnoj distanci od čega?

RUŽA : Od toga da ugroze druge ljude. Uostalom, teško je stalno brinuti o porodici, poslu, svakodnevnim problemima. Sada je privilegija imati posao u Srbiji. Razmislite o tome.

DUŠAN : Razmišljam sve vreme.

RUŽA : E pa upravo Vi pomažete da naši građani ne razmišljaju stalno o tome, pa da ih ta razmišljaja nagnaju da urade nešto što ne bi trebalo. Ovako im malo skrenete misli.

(Ruža ustaje sa fotlje.)

                         RUŽA : Samo sam hteo to da Vam kažem. Radite dobar posao.

(Rukuju se.)

                        RUŽA : Pozdravite oca kada ga vidite. Doviđenja.

(Ruža izlazi iz sobe. Dušan ostaje sam. Televizori se uključuju. U master ulazi Jelena sa gomilom kesa u ruci. Ljubi Dušana.)

                        JELENA : Ljubavi, vidi šta sam uzela!

(Uzima gomilu stvari i pokazuje mu kao na modnoj reviji. DUŠAN kao da ne primećuje.)

                        DUŠAN : Bila si u pravu.

JELENA : Za šta, ljubavi?

DUŠAN : Za sve ovo.

JELENA : Šta se desilo? Nisam gledala.

DUŠAN : Ovo je užas. Oni..oni…

JELENA : Šta? Je l kasne sa uplatama?

(Dušan je zgroženo pogleda.)

                         DUŠAN : Kakve uplate?

JELENA (odahne) : Uh, dobro. Već sam pomislila da nema ništa od puta.

DUŠAN : Oni teraju ljude da se ubijaju.

JELENA : Ljubavi, znam da je ovo ubistvo. Ali posao je posao. Završiš ovo i posle zaboraviš. Ko zna : možda ti ovo otvori vrata za neki film? Svuda sam čitala kako je gledano…

(Jelena ga poljubi u obraz. Zvoni joj telefon. Vadi ga iz torbice. Gleda ko je.)

                        JELENA : Moram da se nađem sa Mimom. Ajde, ljubim te, pa se vidimo uveče. Idemo večeras na večeru, pa malo u izlazak. Da se iskuliraš.

(Jelena odlazi. Dušan  izlazi iz «mastera». Jelena se na izlazu sudari sa Macolom.)

                        MACOLA : Dobro veče. Otkud Vi?

JELENA : O, dobro veče. Svratila da vidim muža.

MACOLA : Nikako da se sretnemo od venčanja.

JELENA : Pa nikako ni da se ti potrudiš.

MACOLA : Mogli bismo na neku kafu.

JELENA : Ne znam, nabavi telefon, pa ćemo da vidimo. Žurim.

(Poljubi Macolu ovlaš u obraz, blizu usta. Macola se strese. Jelena izlazi. Pale se svetla. Macola seda u novu fotelju. Pored njega je Ruža, u sredini je voditelj. Svi se osmehuju. Voditelj gleda prema napred.)

                        VODITELJ : Naš šou ruši rekorde u gledanosti, ali su se pojavili svakakvi komentari u dnevnoj i večernjoj štampi vezano za šou. Traži se i zabrana naše televizije i ovog šoua od strane nekih nevladnih organizacija. U večerašnjem Dnevniku ove navode kometarišu generalni direktor naše televizije, gopodin Macola i ministar u vladi gospodin Ružić. Dobar dan.

(Obojica klimnu glavom)

                        VODITELJ : Gospodine direktore, kakav je Vaš komentar na pisanja štampe?

MACOLA : Svako ima pravo da priča šta god želi. Ovo je demokratija i ja sam prvi srećan zbog toga, ali zlonamerna i tendenciozna pisanja nekih novina imaju za cilj da diskredituju našu televiziju i njen istorijiski uspeh.

VODITELJ : Koji su uspesi, a koje su mane ovog šoua?

MACOLA : Vidite, mana svakako ima. Kada radite ovako veliki projekat nemoguće je da ne napravite neku grešku ili da nešto pokvarite, ali nas optuživati da širimo nasilje, brutalitet i pokazujemo smrt na televiziji uopšte nije na mestu. Molim Vas, evo par podataka : naš rejting je 42, to znači da nas gleda svaki drugi punoletni građanin Srbije. Svaki drugi. Mi poštujemo sve odluke Radio difuznog saveta, stavljamo oznaku da je program podoban samo starijima od 18 godina i poštujemo sve zakone i pravila. Na ovom projektu je zaposleno pedeset ljudi, mahom mladih kojima je ovo prvo radno iskustvo. Uz saradnju sa Kancelarijom za mlade smo baš i želeli da zaposlimo mlade i da naš projekat dignemo na veći nivo od pukog biznisa. Mislim da smo u tome uspeli.

VODITELJ : Najviše se zamera za nestanak logoraša koji se više niakda nije pojavio?

MACOLA : Svi učesnici su potpisali ugovore i znali su šta ih unutra čeka. Niko ih nije terao da se prijave niti da ulaze unutra. Što se tiče nesrećnog mladića, mi smo odgovarali za njega dok je bio u logoru, kada je izašao, a postoji dokazi da je izašao, on je odgovoran sam za sebe. Kako ja da budem odgovoran za ljude koji su na ulici? Ne mogu tako da se svi saosećamo sa njegovom porodicom i želimo mu da se brzo vrati kući. Takođe, i mi želimo da čujemo njegovu verziju priče.

(Voditelj se okrene prema Ruži.)

                        VODITELJ : Gospodine Ružiću, kakvo je mišljenje Vlade o programu?

RUŽA : Vrlo visoko, moram da priznamo. Sem što je komercijalno i da kažemo popularno, Vlada misli da ovaj program rešava i ukazuje na veliki problem nasilja u našem društvu i pomaže njegovom suzbijanju.

VODITELJ : U kom smislu?

RUŽA : U smislu da je nasilje, na žalost, došlo iz devedesetih pojavama ovakvih logora koji nisu simulacija i to nasilje je transponovano i u nove politčke i društvene okolonosti. Mislim da ovakav programa kada ogoli nasilje i pokaže kako se možete boriti protiv njega nekom zdravom logikom.

VODITELJ : Dakle, Vlada u potpunosti podržava naš program i njegovo emitovanje?

RUŽA : Apsolutno. Uostalom, kada je narod dao svoj glas, ko smo mi da sudimo narodu?

(Ruža se nasmeši na svoju konstataciju. Voditelj se okrene. )

                        VODITELJ ( sa osmehom) : Dragi gledaoci, sve ste čuli. Gledajte «Logor» bez griže savesti i bez opasnosti da radite nešto što ne valja. Vreme je za vremensku prognozu i sport, a posle živo uključenje i saopštavanje novih rezultata SMS glasanja. Prijatno veče i ne menjajte kanal.

(Svi ustaju, odgurnu svoje fotelje. Voditel uzima «master» i gura ga na desnu stranu. Opet je ogoljena betonska prostorija. Suzana je polugola, sedi na kamenu, vezana ispred ruku. Đani urinira po njoj. Završava. Miki sedi na drugoj stolici i puši cigaretu. Đani mu prilazi. Obojica su obučeni u vojne, maskirne uniforme.)

                         ĐANI : Kako je bilo, matori?

MIKI : Sjajno. Pravi si čuvar, original.

(Obojica se smeju. Uzimaju po flašu piva iz gajbe. Nazdravljaju. )

                         SUZANA : Ima malo i za mene?

MIKI : Ćuti! Rekao sam ti da ne govoriš!

(Miki joj prilazi. Lupa joj šamar.)

                        SUZANA : Baš si se uživeo.

(Miki opet otkopčava pantalone.)

                         MIKI : Sad ćeš da vidiš ko se uživeo!

(Baca je na madrac. Leže na nju. Napravi zgađeno lice.)

                        MIKI : U sva si popišana! Odvratno!

(Zakopčava se. Vraća se do Đanija i nazdravljaju. Đani ga grli. Počine da peva.)

                        ĐANI (peva) : Ja sam rođen u cveću livada

čuvah stada pokraj reke Gruže

al’ zavoleh devojku iz grada

sa usnama k’o pupoljak ruže

Bele ruke a prsti ko dirke

pričahu mi najnežnije bajke

zalud uzdah iz grudi pastirke

zalud suze moje stare majke

(Miki se nasmeje. Zagrli Đanija. )

                         MIKI (peva) :  Sin sam plavih šuma i livada

gajih dobre konje i volove

zbog lepote devojke iz grada

zaboravih brda i dolove

 

Zvao sam je ulicama dugim

i venuo k’o trava jesenja

jednog dana spazih je sa drugim

zagrljenu u senci kestenja

(Nazdrave sa pivom i krenu obojica da pevaju zagrljeni. )

                         MIKI I ĐANI (zajedno, u sevdahu) :

Sta sad mogu već bol svoj da patim

mladost moju da tužim za celo

morao sam kući da se vratim

svome domu u rođeno..

(Miki odluči da prepravi.)

                        MIKI : ..u rođeni logoooorrrr!

(Đani razbije flašu o pod. Obojica se zagrle i krenu euforično da pevaju.)

                         MIKI I ĐANI (pevaju) :

 I sad opet svoga vranca jasem

i u krčmi krčmim svoja stada

kitim svirce i razbijam caše

i proklinjem devojku iz grada.

(Obojice se grle. Miki se okrеće ka Suzani. )

                         MIKI : He he he…ne ide ti sa ovim glasovima, sestro, pa to ti je…

(Opet piju. Sada Đani razbija flašu o pod.)

                         ĐANI : E, brate, ‘teo sam da te nešto pitam?

MIKI : Pucaj, brate.

ĐANI : A šta ako ja dobijem najviše glasova, a ti najmanje?

(Miki krene da se grohotom smeje.)

                         ĐANI : I ja tebe moram da…znaš…

MIKI : Brate, to nema šanse da se desi.

ĐANI : Otkud znaš?

MIKI : Eto znam…nema šanse da ti budeš čuvar, a ja logoraš.

ĐANI : Misliš da mene narod ne voli, je li? Pa ti moraš da budeš jači od mene?

(Miki prestane da se smeje.)

                        MIKI : Nisam jači od tebe, brate.

(Miki mu se unese u lice. Gledaju se sa tenzijom.)

                         MIKI : Mi smo braća, e! Nema šanse niko da nas razdvoji!

(Opet se grle. Reflektori jako zasijaju. Miki se skloni od Đanija.)

                        MIKI : Opa, novo obaveštenje!

(Miki i Đani se postave na svoje mesta. Vrata se otvaraju. U prostoriju ulaze radnici sa gas-maskama. Unose peć za spaljivanje medicinskog otpada i izvađenih organa tokom operacija. )

                         ĐANI : Šta je ovo?

(Radnici salutiraju i izlaze. Vrata se zatvaraju. Miki prilazi peći. )

                        MIKI : Ovo je neka peća, to je sigurno!

(Miki otvori jedan deo peći. Iz njega ispadne elektronska tabla. Na njoj su rezultati SMS glasanja. Miki se zaprepasti. )

                         MIKI : U jebote!

(Đani prilazi. Suzana je prva po broju glasova, Miki je drugi, a Đani poslednji.)

                         ĐANI(uplašeno) : Brate, šta ćemo da radim?

MIKI : Ma jebe mi se. Ionako su rekli da mi sami određujemo kakva su pravila i ko se kažnjava, a ko ne. Nećemo da se obaziramo. Ko zna da li su ovo dobri rezultati?

(Reflektorsko svetlo ih osvetli nepodnošljivo jako. Miki i Đani sakrivaju oči od svetla. Vrata se otvaraju. Miki gleda prema reflektorima. Đani je uplašen.)

                        MIKI : Neću da poslušam! Koji je dokaz da su glasovi ovakvi kakvi jesu.

(Vrata se otvaraju širom. Sva svetla se gasa. Reflektor je samo na Mikiju. Pokazuje mu da izađe napolje. Miki se premišlja. )

                         MIKI : Okej, shvatio sam.

(Miki odlazi do Suzane. Odvezuje je. Skida joj povez sa očiju. Svetla se opet pale u normalnom režimu. Miki gleda prema Đaniju. Đani ne zna šta da uradi. )

                         ĐANI :  Brate moj! Nemoj!

MIKI : Jebi ga, brate! Šta da ti kažem? Ja ili ti…nema druge.

(Suzana gleda u tablu sa glasovima. Otvara drugi pretinac peći. Unutra se nalazi uniforma manjeg, ženskog broja, bodiljikava žica i još jedan akumulator. Suzana oblači uniformu, i uzima bodljikavu žicu. Kreće prema Đaniju. )

                         MIKI : Nemoj da ga diraš!

SUZANA : Tebe ništa nisam pitala!

(Suzana uzima bejzbol palicu sa dušeka. Đani kreće prema njoj. Krene da je udari. Suzana se izmakne i udari ga u glavu. Glasovi na tabli počinju da skaču. Suzana uzima bodljikavu žicu i vezuje Đanija. Uzima akumulator.)

                        ĐANI : Brate moj, pomozi mi! Pomozi! Ovako će i tebe, pomagaj!

(Miki stoji ukopan. Kreće prema Suzani. Suzana iz pretinca peći vadi akumulator. Pored akumulatora je pištolj. Uzima ga. Miki kreće na nju. Suzana ga uperi u Mikija.)

                         SUZANA : Slobodno kreni, junačino!

MIKI : Sve je kul, sestro! Sve je kul! Nemoj da se igraš sa tim, možeš da se povrediš!

(Suzana se smeje.)

                         SUZANA : Ti ćeš da mi kažeš!

(Repetira pištolj. Miki stoji preko puta nje.)

                         MIKI : Ako zapucaš na mene, ispadaš napolje.

SUZANA : Neću ni da pucam na tebe. Samo se ti opusti. Pućaćeš ti na svog drugara.

(Suzana uzima akumulator. Stavlja ga pored Đanija. Đani se koprca, pokušava da otpuzi do vrata. Suzana ga još jednom udara bejzbol palicom, ovoga puta između nogu. Đani se presavije od bolova. Suzana uzima elektrode akumulatora i stavlja u Đanijeve pantalone.)

                        SUZANA : Da vidim kako će da ti prija…

(Suzana kreće da muči Đanija strujom. Đani urliče. DUŠAN gleda, prilazi mu Trovač. Zagrli ga.)

                        TROVAČ : Brate, sjajno si smislio ovo sa pećnicom. Medicinski materijal, skoro pa kao prav peć iz logora.

DUŠAN : Da.

TROVAČ : Dobro je, konačno si skapirao sistem. Nego, ‘oćeš na pivo posle? Dolaze neke pičkice, pa bi moglo da bude interesantno.

(Dušan zastane. Pogleda Trovača. Nasmeje se.)

                        DUŠAN : Da znaš da hoću.

(Obojica izlaze. Suzana stavlja Đanija u peć. Zatvara pretinac. Đani kuka iznutra. Ostaju Suzana i Miki.)

                        MIKI : I šta ćemo sada?

(Suzana ga gleda.)

                        SUZANA : Ništa.

(Đani udara po metalnoj peći. )

                         SUZANA : Nećeš da spasavaš druga?

MIKI : Ne znam kako.

SUZANA : Pokažeš da si čovek, a ne govno. Žrtvuješ sebe da bi spasio drugoga do koga ti je stalo.

(Miki gleda u Suzanu.)

                         MIKI : Ne.

(Miki seda na madrac. Suzana odlazi do peći. Gleda u sistem za paljenje. )

                        MIKI : Nemaš koga više da mučiš.

SUZANA : Do sledećg glasanja. Pogledaj koliko imam glasova više od tebe. Imaš zašto da se sekiraš.

MIKI : I šta ćeš da mi radiš? Vidim da je Đani prošao dosta bezazleno. Očekivao sam neko ekstra mučenje.

SUZANA : Najbolje čuvam za tebe. Najbolji sa najboljima, zar ne? Nije fazon da maltretiraš nekoga ko je gluplji i slabiji od tebe.

MIKI : Ali prija.

SUZANA : Možda tebi.

(Suzana isptuje peć. Nalazi neki prekidač. )

                        SUZANA : Je l se ovde pali?

(Pritisne prekidač. Peć se pali. Počinje da brunda. )

                         ĐANI (iz peći) : Molim te, pusti me! Molim te!

                        SUZANA : Ja ti neću ništa. Ovo je samo šou, zar ne?

(Pritiska još jedno dugme. Peć nastavlja da brunda. Đani vrišti. Onda staje.)

                        ĐANI (iz peći) : Ja sam živ? Živ sam…

(Otvaraju se vrata. Radnici iznose peć. )

                        ĐANI (iz peći) : Živ sam, kume živ!!!

(Iznose ga napolje. Suzana seda na madrarac. Miki je prekoputa nje. )

                        SUZANA : I šta ćemo sada?

MIKI : Ništa, blejimo!

(Voditeljka staje ispred. )

                        VODITELJKA : Sada postaje jako, jako vruće u Logoru. Ostali su samo još Miki i Suzana. Ko će od njih ostati čuvar, a ko zatvorenik, veliko je pitanje. Glasajte i dalje vašim SMS porukama i licitirajte do stana i automobila u Beogradu. Kada smo kod automobili, evo i SMS kviza za današnji dan : Za šta se koristi peć koju ste videli u današnjem lajv izdanju? Pod A – za pečenje mesa, pod B – za spaljivanje medicinskog otpada ili pod C – za kremiranje, odnosno spaljivanje ljudi. Dakle, A, B ili C je tačan odgovor današnjeg kviza. Ako ste redovno i pažljivo pratili današnju emisiju, neće vam biti teško da pogodite tačan odgovor.  Možda ga je i Suzana, naša nova čuvarka izrekla, a možda i ne. Do viđenja i licitirajte za fenomenalan stan i još fenomenalniji auto, najmanja jedinstvena ponuda i jedno i drugo biće vaše.

(Mrak.)

 

 

X

(Dušan i Trovač pijani gledaju Suzanu kako sedi na madracu. Miki spava, cima se na svaki šum koji čuje. Suzana drži u ruci bejzbol palicu i vežba udarce. Pored Trovača i Dušana je semafor sa glasovima. Suzana ubedljivo vodi. )

                         DUŠAN : Već deset dana smo ovde.

TROVAČ : Samo? Meni se čini kao da se cimamo već dve godine neprestano sa ovim.

DUŠAN : Deset dana, a ostalo ih je samo dvoje. Trebalo je da traje tri meseca.

TROVAČ : Jebi ga, rijaliti. Iako smo mogli da ubacujemo i druge, ali nije realno, a i skupo je, brate. Ko će da similira ceo logor na tri meseca. Imaš ona grupna tuširanja, pa prebijanja, pa prislini rad, kopanje rovova i sve to. Za sledeću sezonu možemo tako.

DUŠAN : Zašto svi rijaliti traju tri meseca? To sam se uvek pitao…

TROVAČ : Nemam pojma. Sigurno je to optimum koliko čovek može da izdrži u izolaciji.

DUŠAN : Uvek sam tražio neku simobliku u ta tri meseca.

TROVAČ : Matori, ovde nema simbolike. Ovo je televizija. Ovde nekome nešto padne na pamet jer mu odgovara zbog reklamnog vremena i sponzora i to je to. Kao i nama deset dana. Taman smo toliko dobili od ovog «Plamentrejda» da im izreklamiramo peć. Još jednom je bacim i gotovo. Koliko para toliko muzike. Šta sad koji kurac ovi imaju da spaljuju tri meseca?

DUŠAN (smeje se) : Rejtinizi su čudo. Ogromni su, a onda su svi srećni. Niko nije rekao ni reči. Svi su samo pustili da se sve ovo desi.

TROVAČ : Što se nisi ti pobunio?

(Dušan se okrene. Uvređen je.)

                        DUŠAN : Ja?

TROVAČ : Što nisi otišao odavde? Održao neki moralni govor kao onaj što vodi vremensku prognozu u «Networku», postao srpski Piter Finč, dostojanstveno i emotivno se ispišao po svemu i polako, ali odlučno, odšetao iz ove septičke jame, a posle dao intervju svim novinama i televizijama i još jednom rekao šta misliš, a?

(Trovač se nasmeje Marku. )

                         DUŠAN : Šta sam ja mogao sam? Imali ste podršku svih.

TROVAČ : Ooo, svi bi da kritikuju i seru samo kada nisu ugroženi. Uplašio si se da više nećeš naći posao u gradu, je l tako? Da će ovi odavde da zovu sve i da seru protiv tebe, ucenjuju ih da te ne prime na posao? Usrao si se, priznaj!

(Dušan  ga gleda. Ne zna šta da mu kaže.)

                        TROVAČ : Ako se boriš za nešto onda moraš da budeš spreman da žrtvuješ sve : posao,  novac, ženu, na kraju i život. Tako je nastala ljudska civilizacija, matori, i zato je nisu napravile kukavice. Ti koji su je pravili su umrli neprizanti u devedeset posto slučajeva. A jedina satisfakcija im je bila moralno nebo iznad njih, u ovom slučaju tebe koje nije zagadio niti jedan sivi oblačak.

(Trovač se smeje. Potapše Dušana po ramenu.)

                         TROVAČ : Zezam te. Boli te kurac kao i sve nas. Kao i celu Srbiju.

DUŠAN : Tačno. Boli me kurac. Samo sam pustio da se stvari kotrljaju.

TROVAČ : Nisi. Tebi je i bilo stalo. Ali sam odmah video da od toga neće da bude ništa.

DUŠAN : Kako si video?

TROVAČ : Nisi ti kapacitet.

DUŠAN : Po čemu nisam?

TROVAČ : Suviše si mekan. Suviše brineš za svoje dupe, a izigravaš nekoga kome je stalo do drugih i do nekih principa. Kao i svi dramski umetnici, matori : suviše gotiviš sebe. A kao i svi intelektualci, suviše si pička!

(Dušan gleda u Suzanu i pištolj koji stoji pored nje.)

                        DUŠAN : A ako uletim tamo i uzmem Suzanin pištolj?

TROVAČ : To bi bilo sjajno. Imali bi ludog ubicu – reditelja u lajvu. Još ako bi održao onaj «network» govor koji sam sad spomenuo bilo bi savršeno. Doduše, streljački vod, odnosno obezbeđenje, bi moralo da sačuva živote ostalih mladih koji su zaposleni na ovom projektu i da ih spasi od tvog ludačkog divljanja.

(Dušan se sagne. Iz mraka vadi pušku. Repetira je. )

                         DUŠAN : A šta ako sam posetio streljački vod?

(Trovač se uplaši.)

                        TROVAČ : E, čekaj, iskuliraj!

DUŠAN : Nešto nisi spreman da sada držiš govor, a?

TROVAČ (ozbiljno) : E, slušaj, DUŠAN, zajebavao sam se. Opusti se.

(Dušan repetira pušku.)

                        TROVAČ : To što kasni uplata nije do mene. Bankarski transfer kasni i to do jaja kasni.

DUŠAN : Nije do love. Ne boj se.

TROVAČ : Ovo za pičku i to..znaš mene, volim da serem…

(Dušan se nasmeje.)

                        TROVAČ : Pazi, dogovorio sam i drugu i treću sezonu. Za tri puta više love od ovem kapiraš. Honorar tri puta veći. Ustalom, ja neću više da budem glavni urednik, a vidim da si ti kapacitet i za reditelja i za glavnog urednika. Radiš dva posla, dobiješ tri puta više love, četiri puta više love.

DUŠAN : Koja ti je frka kada odmah nudiš tri puta veću lovu, ccccc? Izgleda da su jaja stvarno došla do guzice, a?

TROVAČ : Šta kažeš? Ugovor odmah sklopimo?

(Dušan ga nišani. Tišina.)

                         TROVAČ : Šta kažeš, matori?

DUŠAN : Ne prekidaj mi koncentraciju, razmišljam. Znaš šta je interesanto?

TROVAČ(nervozno) : Šta?

                        DUŠAN : Kada sam bio okej i kada sam se trudio da budem pristojan niko me nije jebavao ni dva posto. Sada kada sam uzeo pušku i kada postoji vrlo velika verovatnoća da sam doživeo nervni slom od svih ovih sranja kroz koje prolazim onda me svi shvataju ozbiljno. Još se neko pita zašto ima toliko nasilja i krvoprolića u Srbiji! Niko nikoga ne sluša. Da se malo više slušamo i da nas malo manje boli kurac da gledamo svoja posla, bili bismo mnogo zdraviji. A mnogi od nas bi sada bili živi. Šta misliš o mojoj teoriji?

TROVAČ(panično) : Mislim da bismo mogli da porazgovaramo o njoj kada spustiš pušketinu.

(Dušan se smeje.)

                        DUŠAN : Šta će biti kada svi uzmu pušketine u ruke i polude? Kada odluče da im je pun kurac logora, i to onih koji im se prave u glavi?

TROVAČ : To? Pa to se nikada neće desiti.

(Dušan se nasmeje.)

                         DUŠAN : I to što kažeš. Ovo je zemlja koja ruke pruža svima. I za sve je baš i nešto nije briga. Kao što kaže pesma koju sam obožavao kao dete : «Beograde, Beograde, ti srce svoje nesebično daruješ, Beograde, Beograde, tvoj zagrljaj i ljubav žele svi».

(Dušan spusti pušku. Trovač odahne.)

                         DUŠAN : Nego…spominjao si neku drugu sezonu i ugovor…da to završimo pre poslednjeg «lajva». Spremio sam neka iznenađenja za logoraše.

(Trovač i Dušan izlaze iz prostorije. Svetla obasjavaju Suzanu i Mikija. Voditelj prilazi. )

                        VODITELJKA : Dragi naši gledaoci, došlo je vreme odluke. Glasovi pristižu neverovatnom brzinom. Još ima vremena da glasate. I da licitirate. A mi idemo kod naših čuvara da ih iznenadimo jednom posetom i da im pokažemo kako je svemu skoro došao kraj.

(Voditelj odlazi. Otvara vrata. Ulazi u betonsku prostoriju. Reflektori se pali. Radnici unose semafor i konfete u prostoriju. Miki se budi. )

                        VODITELJKA : Dobro veče, logoraši!

(Miki se budi u magnovenju. Voditeljka staje pored njega. )

                        VODITELJKA : ‘Ajmo, ‘ajmo…imamo puno iznenađenja za sve vas.

(Miki ustaje. Suzana čeka rezultate glasanja. Voditeljka staje između njih dvoje.)

                        VODITELJKA : Kako ste?

(Stavlja mikrofon ispred Mikija.)

                        MIKI : Evo, pospano.

VODITELJKA : Vidim, ti si vodio glavnu reč ovde ovih dana?

MIKI : Pa tako se zalomilo. Mislim, neko je morao da komaduje.

(Voditeljka se okeće ka Suzani.)

                        VODITELJKA : Šta ti misliš o njegovom komadnjovaju, Suzi?

SUZANA : Mislim da je…pa dobro je komadovao kada se sve uzme u obzir…

                         VODITLJKA : Kako si se ti snašla u obe uloge? Čuvarke i logorašice? Je l bilo malo straha? Videli smo da je preokret bio veliki : od poslednje do prve? Moram da ti čestitam, držala si se bolje od svih muškaraca.

SUZANA : Hvala, hvala. A narod je sve video na televiziji tako da nema šta da komentarišem. Svi znaju koja je moja priča i kako sam prošla.

(Miki uzima mikrofon od Voditeljke.)

                         MIKI : Samo da se zna : ja o Suzani imam najbolje mišljenje. Ono što sam morao, ja sam morao zbog šou, neću da ispadnem ja sada neki Nemac.

(Suzana uzima mikrofon.)

                        SUZANA : Brate, videli smo šta si i kakav si bio? Okej, nema frke, sada smo okej, ali videli smo.

MIKI : Samo da se zna : ja nemam ništa protiv tebe?

SUZANA :  Dobro. Ni ja protiv tebe. Samo hoću da pobedim.

MIKI : A ja kao hoću da izgubim, šta?

(Voditeljka ih smiruje. )

                         VODITELJKA : Vidim da tenzija ključa. Samo ja još da postavim par pitanja za naše gledaoce, pa vi nastavite dalje.

(Okrene se ka Suzani.)

VODITELJKA : A šta ako sada ti ostaneš poslednja čuvarka?

SUZANA : Onda ću morati da se borim. A cenim i da bi on uradio isto.

(Okrene se ka Mikiju.)

                         MIKI : Normalno. Važno je da učestvuješ, ali je najvažnije da pobediš.

(Miki se nasmeje u kameru. Voditeljka se okreće ka publici.)

                        VODITELJKA : Dragi naši, bliži se kraj Logora. Uskoro ćemo saznati ko je pobedio. Mislili smo da će trajati tri meseca, ali nas je brzina i zabavnost naših logoraša naterala da već nakon deset dana prekinmo šou. Stiglo je najviše SMS poruka u istoriji naše televizije : preko 15 miliona poruka za deset dana tako da je ispalo kao da smo trajali cele godine. Gledali ste nas i preko satelite, slali i iz inostranstva, ali nemojte još da stajete. Još imate vremena da glasate za svoje favorite, još imate vremena da se odlučite da li će Miki ili Suzana biti pobednici i otići iz logora sa ni manje ni više nego milion eura. Takve nagrade nema nigde na svetu, pa čak ni na Mesecu. To je bolje od svega što se ikada i igde može dobiti, dragi moji. Dok se spremamo ovde za kraj vi i dalje glasajte.

(U prostoriju ulaze vojnici.Staju sa strane. Polažu kundake pušaka na pod. )

                         SUZANA : Šta je ovo?

VODITELJKA : Saznaćete uskoro. Dakle, linije se zatvaraju za tridesetak sekundi. Poslednje šansa da glasate za svoje favorite.

(Dušan drži ugovor u ruci. Stoji sa strane i gleda.  Pokazuje voditeljki da nastavi da govori.)

                         VODITELJKA : Samo vaši glasovi mogu spasiti jedno od ovo dvoje čuvara u borbi za milion eura. Samo jedan može biti čuvar dok logoraš gubi i deli sudbinu svih drugih koji su prošli kroz logor.

(Okreće se ka Dušanu koji joj pokazuje da je vreme za glasanje gotovo.)

                         VODITELJKA : Dragi gledaoci, vreme za glasanje je isteklo. Vrlo brzo ćemo dobiti rezultate glasanja. Vaše SMS poruke se odmah obrađuju tako da nema čekanja u brojanju glasove i sigurni ste da je sve apsolutno čisto.

(Radnik sa gas maskom ulazi noseći zlatne papire i jedan veliki karton.)

                        VODITELJKA : Evo ih rezlutati glasanja. Večeras je glasalo…

(Pogleda u papire.)

                        VODITELJKA : Večeras je glasalo pet miliona građana. Pet milion ljudi je odlučilo da da svoj glas i hvala im mnogo, mnogo na tome. Ko zna koliko ljudi nas je gledalo.

(Okreće se ka Mikiju.)

                        VODITELJKA :  Miki, šta kažeš na ovo? Pet milion?

MIKI : Zna se koji šou je najbolji na svetu. I jedini.

VODITELJKA : Suzana, šta misliš o tome što sada pet i više miliona ljudi zna ko si ti i zna za tvoju priču?

SUZANA : Hvala im, hvala im od sveg srca!!!

(Voditeljka pogleda u papire.)

                        VODITELJKA : Tenzija raste. Ne vidimo navijače, ali budite uvereni da su oni ispred i da isčekuju rezultate još nervoznije od vas.  

                        VODITELJKA(dere se) : Pobednik prve sezone prvog i jedinog, neponovljivog rijaliti šou programa na svetu «Logor»…tenzija se povećava, dragi gledaoci, svi su na nogama. Naši logoraši ne znaju šta da rade i koji će biti rezultat. Još nekoliko trenutaka i znaćemo pobednika. A pobednik prve sezone rijaliti šou programa «Logor» je…pet, četiri, tri, dva, jedan…SUZANAAAAAA!!!!

(Suzana kreće da skače od sreće. Krene da zagrli voditeljku. Dušan joj pokazuje da se skloni. Suzana je zbunjena. Miki joj česitita. Vojnici dižu puške i staju u streljački vod. )

                        VODITELJKA : Suzana, ti si još uvek čuvar. Miki je sada logoraš.

(Voditeljka se sklanja. Suzana uzima palicu i kreće prema Mikiju. Miki pokušava da beži. Suzana ga udara. Miki pada. Suzana ga diže. Baca ga ispred streljačkog voda.)

                        SUZANA : Vidiš kako je bilo meni, a? ‘Oćeš sada da pišaš po meni i da me siluješ? Je l ti sada smrdim?

(Miki stoji ispred voda i ne progovara ni reč. Suzana staje proed voda. )

                        SUZANA : Nišani.

(Vod diže puške. Miki je gleda sa besom.)

                        MIKI : Pičko, što nemaš muda da to uradiš sama? Siso…

SUZANA : Ovo je šou. Radimo što se od nas traži, zar ne? Ništa lično, sam si rekao.

MIKI : Kurac moj nije lično! Uvek ćeš biti kurva.

SUZANA : Nikada nisam ni bila. A ti nećeš biti živ da to da vidiš. (viče streljačkom vodu) Nišani!

(Vod nišani. Miki se prekrsti i stane ispred.)

                        SUZANA : Pali!

(Iz pušaka ispadnu konfete. Miki se zadere i trese. Stane. Kreće vatromet. Ulaze mažoretkinje i donose veliki karton koji predstavlja ček od milion evra. Voditeljka staje pored Mikija. )

                         VODITELJKA : Miki, ovo je šou. Dovoljno je što si izgubio. Ti dobijaš utešnu nagradu, Ford Foks, dar našeg sponzora Auto kompanije «Prči» iz Prčina. A naša pobednica….

(Voditeljka prilazi i uzima ček u ruke. Daje Suzani. Ljube se i grle.)

                        VODITELJKA : Kako se osećaš?

SUZANA (egzaltirano) : Kao pobednik! Konačno, Srbija je videla ko je iskren, ko se ne folira, ko je stvarno propatio i ko je sve ovo zaslužio. Hvala svima! Svima najlepše hvala! Hoću da pozdravim sve koji glasali i sve u studiju i sve u Gornjem Dvoru, mamu Peladiju i tatu Radojka zvanog Radašin. Ovo je za vas, uspela sam, mama, uspelaaaaa!!!!

VODITELJKA : Tako je, draga, nisi samo ti pobedila večeras. Pobedila je čitava Srbija, Srbija je odlučila da ti budeš prva koja će napustiti logor sa neverovatnom nagradom od milion eura.

(Scenski radnici donose šampanjac. Suzana uzima šampanjac. Počinje da ga mućka. Otvara se. Poliva sve druge. Mažoretkinje igraju. Suzana kreće da igra sa njima. Igra kao igračica iz kluba. Voditeljka se okreće ka publici. U prostoriju uleću Dušan i Trovač. Vesele se sa svima. Suzana grli Voditeljku.)

                         VODITELJKA : Evo, dragi gledaoci, hvala vam na svemu. Licitacija traje još malo, pa licitirajte, a kviz, shodno siutaciji, kviz je gotov. Jer je i šou gotov. Ali ne zadugo. Vraćamo se sa novom sezonom i do tada nećemo reći zbogom. Samo jedno «doviđenja».

(Svi pritni se okreću publici i staju.)

                         SVI (u glas) : Doviđenja!!!!

(Mrak. Jedno svetlo prati Jelenu, u kupaćem kostimu,obučenu po poslednjoj modi, sa velikim Odri Hepbern šeširom za sunce na glavi i sa naočarima iz pedesetih. Razgovara telefonom.)

                        JELENA(u telefon) : Pa otišla sam. Što me nisi jurio? Pa nisi..ko te jebe…i šta sada hoćeš? Ne znam kada ću da dođem, na letovanju sam. Šta te briga s kim? Na letovanju…..

(Jelena se nasmeje.)

                         JELENA : Kreni slobodno u Crnu Goru, ali me nećeš naći tamo. Ja idem samo na ove ekskluzivne destinacije. Samo tamo. Pa što nisi platio nešto bolje? Šta da ti radim? Ja volim te koji skokom gde ja okom…he he he…dobro, to ti misliš o njemu..onda ga otpusti ako te nervira….e, smaraš me…moram da tražim mesto za sunčanje…da ti pošaljem MMS? Razmisliću o tome…ne znam koje poze voliš…u stvari znam koje poze voliš, ali tako ne mogu ja da se slikam…to je samo za uživo…vidi ovako, dragi, raspitaj se gde sam, ali nemoj da dolaziš ukoliko nećeš da mi ponudiš nešto bolje…može, ali kada se vratim sa ovog mora…neću da ti kažem gde sam, ti se zoveš Macola, pa otkri. Razmisliću o tom MMS-u…’ajde, nemoj tu da mi plačeš…ćao..moram da idem..prekidam..ćao, ćao!!!

(Jelena prekida vezu. Uzima telefon. Slika se u par izazovnih poza. Dolazi Dušan, obučen u havajku i sa naočarima. Vidi je kako se slika, ali ne reaguje.  Kada ga vidi, Jelena se odmah vrati u isti položaj. Skače mu u zagrljaj. Grli ga. On je ljubi. Slika ih telefonom dok su u zagrljaju. Dušan razvlači ležaljku. Jelena leže. Dušan razvlači drugu ležaljku i leže pored nje.)

                         JELENA(mazno) : Jao, ljubavi, hvala ti na ovome! Divno je, ma predivno…divnije nego što sam i mogla da zamislim…

DUŠAN : Vredelo je…super što nismo morali da čekamo tri meseca nego deset dana…

JELENA : Bolje da je bilo tri meseca. Sada bismo imali više da troškarimo.

DUŠAN : Nema šanse da bih izdržao tri meseca onih ludaka. Tri meseca logora, mislim da bih sada bio psihički neuravnotežen do kraja, veruj mi…

JELENA : Kako to, ljubavi?

DUŠAN : Samo ga gledaš mučenja, ubistva, ljude koji ništa ne poduzimaju, ljude koji se naslađuju gledajući sve to…ljude koji likuju kada se ljudi naslađuju dok to gledaju. I još zarađuju neviđenu lovu preko svega toga. Niko normalan to ne može da preživi. Plus još onaj ološ koji sedi tamo i međusobno se tamani bez ikakve empatije. Kao da su…ma ni životinje ne mogu tako…kao da su stvari. Ne bih ja to izdržao. Ne znam ni kako ću ovu drugu sezonu da radim, a radim duplo posla.

(Jelena mu se primakne. Poljubi ga i zagrli. Gleda ga pravo u oči.)

                        JELENA : Ali dušo, sve je to samo tezga. Posao k’o posao.

(Dušan se zamisli.)

                         DUŠAN : A i to što kažeš.

(Poljube se. Mrak. Totalni.)

Nije mi nešto...Super je! (+7 rejting, 7ocena)
Loading...