Retko sam toliko srećan kao kada kuvam. Nepatvoreno. Iskreno. Možda je tako jer kuvam za najdraže. Možda je tako jer volim neobične mirise. Možda je to zbog beskrajnih šetnji pijacama nedeljom ujutro. A možda samo zato jer sam s prvim komadom hrane, sa prvim ukusom pod nepcem, shvatio da je kuvanje – stvaranje. Baš kao što književno delo nastaje prvo od reči, zatim sintagme, pa dolazi rečenica jelo postaje od prvog, drugog, trećeg sastojka i, na kraju, začina. Tako je kuvanje postalo stvaranje. A jedno stvaranje mi omogućava drugo. Baš kao i u ljubavi. Zato, kuvajući za sebe i za one koje volim, stvaram. A stvaranje najviše volim i verovatno sam zato toliko srećan kada kuvam. Zbog ljubavi.  A ukoliko je nema ne postojimo. Prosto izgleda, ali teško se do toga dođe.

Upalio je šporet i stavio punu šerpu vode. Život je lep. Bar tako sada izgleda. 

Nije mi nešto...Super je! (+20 rejting, 20ocena)
Loading...